'Prepoznavanje lica, pogotovo na tako masovnoj skali, golemi je udar na privatnosti ljudi', kazao je Marko Rakar
U djeliću sekunde napredne kamere snime lice i povežu ga s
podacima u bazi od nekoliko stotina milijuna ljudi. Prepoznat će
vas s gotovo stopostotnom sigurnošću te izračunati jeste li
sretni, ljuti, uplašeni ili možda agresivni.
Nije to više znanstvena fantastika, to je standard. A ako ste
uvjereni da je Hrvatska daleko od ovog – tu grdno se varate. Jer,
upravo hrvatske tvrtke razvijaju softvere koji prepoznaju svaki
detalj vašeg emotivnog stanja.
A MUP baš ovih dana za gotovo 3 milijuna kuna
kupuje najnovije sustave za prepoznavanje lica. U Kini se takvi
sustavi koriste za masovni nadzor građana a gdje god se pojave
izazivaju nepovjerenje i strah. Trebamo li doista bojati pametnih
kamera ili su one tu da nam pomognu?
Ne pokušavajte im pobjeći!
I ne pokušavajte im pobjeći. Radije se nasmijte jer upravo
ste na skrivenoj kameri, odnosno više njih. Zapravo, one se
više i ne pokušavaju skriti. Snimaju, nadziru, bdiju, nadgledaju,
osiguravaju, upozoravaju i prate.
Zanimljivo je kako smo brzo prestali primjećivati sve te silne
kamere koje se nalaze svuda oko nas. Barem u središtu
Zagreba ima ih na svakom koraku.
Novinar Potrage Dario Todorović napravio je mali
test. Od Trga bana Jelačića do RTL-a na Trešnjevci ima petnaestak
minuta vožnje, a zanimalo ga je koliko kamera će ga
snimiti. Na stranici ZG Geo Portal nalazi
se prikaz stotina kamera rasutih po Zagrebu. Samo onih
prometnih. Na putu do RTL-a ukupno je čak 17
kamera koje snimaju registarske pločice.
“Ubrzo će i kod nas biti onih situacija koje gledamo u
filmovima”
Marko Rakar komunikacijski je i informatički
stručnjak koji se i sam koristi kamerama za nadzor
pristupa uredu. No, smatra kako su silne kamere na javnim
površinama – velik problem.
“Bit će ih još stotine ili tisuće postavljenih u skorije vrijeme.
Sve one će prije ili poslije biti nadograđene. Bit će im
omogućeno da i one prepoznaju lica. Tako da one situacije iz
špijunskih filmova kad pratimo brdo kamera i identificiramo
ljude, to su situacije koje će vrlo brzo biti moguće i kod nas,
ako već i nisu”, govori Marko Rakar.
Face recognition ili prepoznavanje onoga tko je točno u
kadru. Ovisno o bazi, može se znati kako se osoba zove, koliko je
stara, a kod sigurnosnih sustava i ima li možda dosje. Zvuči kao
dio scenarija iz filmova znanstvene fantastike, ali nije.
“Ta tehnologija je već danas prisutna kod nas, samo ne znamo gdje
je već primijenjena i u kojem opsegu. Kamere koje prepoznaju
lice je tehnologija koja je javno dostupna. Možete je kupiti
u trgovini, nema nikakve zapreke, niti je ona nešto skuplja od
obične kamere za videonadzor”, govori nam Rakar.
Kamere otkrivaju kada ste došli i otišli s posla
Tvrtka Alarm automatika prodaje opremu
mnogim privatnim, ali i državnim tvrtkama. I sami koriste kamere
kako bi evidentirali dolazak i odlazak zaposlenika.
“Kamera će prepoznati radi li se o meni ili o kolegi te
u bazu unose točno vrijeme dolaska na posao i odlaska
s posla. Na taj način smo uštedjeli i na vremenu ulaska i
izlaska iz tvrtke, spriječili rizik od gubitka kartice. Ali
postoji i zakonska regulativa da djelatnici moraju dati dozvolu
poslodavcu da im se fotografija smije staviti u bazu kako bi je
kamera prepoznala. Dolazi na snagu spoj moderne tehnologije
i zakonskih odredaba GDPR-a”, govori Dino Josip
Ključarić, zaposlenik tvrtke za prodaju
videoopreme.
Kažu da je zaštita privatnih podataka na prvome mjestu. U
prostorijama koje se snimaju mora stajati jasno vidljiva
obavijest o tome.
“Kamera koja ima ugrađenu tehnologiju za prepoznavanje lica ne
može mnogo bez baze fotografija koja je s njom povezana. Kamere
gledaju nekih 65 stupnjeva lijevo i desno u odnosu na lice i
prepoznaju osobu koja se nalazi fotografirana u bazi. Onda u taj
dio inkriminiranih djela i baze fotografija ne bismo mi ulazili.
To regulira Ministarstvo unutarnjih poslova”, govori
Ključarić.
Država raspolaže našim fotografijama
Fotografija svakoga od nas već se nalazi u sustavu kojim
raspolaže država i osnova za prepoznavanje je već tu.
“Danas su sve fotografije svih građana digitalizirane. To je već
baza koja postoji i oni jednostavno trebaju analizirati te
fotografije i identificirati ljude po ulici. Ako niste država,
onda vam preostaju sekundardni izvori fotografija. Facebook,
Instagram i druge mreže su prepune fotografija i možete iz toga
napraviti analizu”, govori Rakar.
Otkriva jeste li tužni ili ljutiti
Zagrebačka tvrtka Visage Technologies
prodaje svoja rješenja mnogim velikim brendovima,
a njihov softver povezan s kamerom točno zna gdje se lice
nalazi, čak i u pokretu, ali sustav zna mnogo više. Kako se
osjećate, jeste li sretni, tužni, ljutiti ili možda
uplašeni? Gadi li vam se ono što vidite? Kako sustav to
prepoznaje…
“Prepoznaju se ključne točke na licu. Te se točke mapiraju u
trodimenzionalni model i u odnosu na pozicije tih točaka,
proporcije lica određuju koja bi to osoba mogla biti. Ranije su
algoritmi tako radili. Tu je bilo niz izazova od starenja,
pozicije između kamere i lica koja može biti vrlo varijabilna,
utjecaj osvjetljenja”, govori Gordan Kreković,
izvršni direktor tvrtke za proizvodnju softvera.
Danas tehnologija ide mnogo dalje. Kreković objašnjava da
prepoznaje dubinske neuronske mreže pa ju je mnogo teže
zavarati grimasama. Rješenja Visage Technologies tvrtkama
omogućavaju da klijentima pruže virtualno isprobavanje naočala
ili šminke, a da se ne moraju šminkati. Prepoznavanje smjera
pogleda u oglašavanju mjeri koji su artikli potencijalnim kupcima
privukli najviše pozornosti, a u automobilima ta tehnologija
prati gleda li vozač cestu ili gleda u mobitel ili je pak
preumoran za vožnju. Tehnologija prepoznavanja lica već se sada
ugrađuje u mnoge uređaje.
Novi Iphone 11 jedan je od sad već nekoliko
uređaja koji se mogu otključati skeniranjem lica. Nisu potrebne
šifre jer mobitel prepoznaje vlasnika. Pogodnosti ove tehnologije
su brojne. Prije četiri godine je Jack Ma,
osnivač goleme online trgovine Alibabe, dočarao
je kako se jednostavno plaća samo skeniranjem lica. Koristi za
korisnike su brojne.
“Biometrija ima velik potencijal da olakša život korisnicima i
podigne razinu sigurnosti. Naravno, uz golemi rizik da se to
zloupotrijebi”, nastavlja Kreković.
Iznimno je važno koliko je ta tehnologija pouzdana.
“Vjerojatno nećete prevariti kameru ako stavite šešir ili
naočale”, odgovorio je Kreković.
“Napredne tehnologije. Dat ćemo vam primjer, tako što ćemo
vas unijeti u bazu i vidjeti je li prepoznavanje 50, 80 ili 100%,
makar nosite žuti šešir, kapu ili maramu na glavi”, kazao je
Kreković.
Računala, koja obrađuju podatke s kamera, lica vide kao jako puno
brojeva temeljem parametara koje su izmjerila na našem licu.
Strojno učenje omogućava nevjerojatne brzine.
“U sekundi identificiraju tri tisuće ljudi”
“Oni tvrde da mogu identificirati 50 lica po kadru, a snimaju 60
kadrova po sekundi. To otprilike znači da ako uperite kameru na
Trg bana Jelačića, možete unutar jedne sekunde
identificirati tri tisuće ljudi. Ruska kompanija Fine
face tvrdi da doslovno u milisekundama mogu identificirati lice
iz baze od 250 milijuna lica”, kaže Rakar.
Kina ima bazu od milijardu i tristo milijuna ljudi i u roku
od nekoliko sekundi može identificirati bilo koga s 90-postotnom
sigurnošću. U Pekingu se uvodi nadzor navika
građana, koji će se bodovati prema tome ponašaju li se
uzorno. Velika Britanija je prva koja je počela s masovnim
nadzorom nakon što su teroristički napadi potresli zemlju.
Popularni King’s Cross u Londonu jedno je od mjesta koje je
potpuno pokriveno kamerama koje prepoznaju lica.
San Francisco zabranio tehnologiju za prepoznavanje lica
San Francisco je grad poznat po tome da je predvodnik tehnološkog
napretka. No tehnologiji prepoznavanja lica na svojim
ulicama vlasti su rekle – ne. Bez iznimke. Ne smije ih
koristiti ni policija. U Beogradu, pak, potpuno drukčija priča.
Stotine su kamera već postavljene, a do kraja iduće godine na
svim javnim mjestima u gradu snimat će dvije tisuće kamera
kupljenih od kineskog Huaweija.
“Neće postojati nijedna važnija ulica, prolaz, izlaz ili
ulaz u grad u kojem bi netko mogao nestati. Znači, negdje je
morao staviti kacigu na glavu. Ako je stavio kacigu, ako je
stavio fantomku ili silikonsku masku, negdje je to morao
napraviti. Tako ćemo znati iz kojeg ulaza je izašao, znat
ćemo u kojoj zgradi živi, iz koje je ulice, iz kojeg auta, tko je
s njim bio u tome autu”, objašnjavao je 30.
siječnja Nebojša Stefanović, ministar
unutarnjih poslova Srbije.
“Taj građanin ne mora biti kriminalac, nego politički konkurent”
Građani se boje da bi vlast, koja je ionako već uvela kontrolu
javnog prostora, mogla zloupotrijebiti taj moćni alat nadzora.
“To zapravo znači da netko tko kontrolira taj sustav u svakom
trenutku zna i može identificirati gdje se koji građanin nalazi.
Taj građanin ne mora biti nikakav kriminalac. Taj građanin može
biti politički nepodoban ili politički konkurent”, rekao
je 30. siječnja Rodoljub Šabić, bivši
povjerenik za zaštitu osobnih podataka u
Srbiji.
I hrvatska policija kreće u nadzor. Prije tri godine kamere sa
sustavom prepoznavanja lice nabavljene su za nadzor granica. To
je bio tek početak, što potvrđuje i objavljeni javni natječaj.
MUP nabavlja slične kamere
MUP je upravo u procesu nabave takvih kamera. Ono što znamo je da
će za njih izdvojiti 2,8 milijuna kuna, međutim koliko točno
kamera nabavljaju i gdje će one biti postavljene, to je zasad
tajna.
Ova tehnoglogija pokazala se učinkovitom u smanjenju broja
terorističkih napada. Može pomoći i policiji na utakmicama, što
na svom stadionu već koristi danski Brondbi. U trgovinama javlja
je li posjetitelj već evidentiran zbog krađa. Naš zakon jasno
propisuje da videonadzor smiju postavljati samo one tvrtke koje
imaju MUP-ovo odobrenje jer su i vlasnici i zaposlenici prošli
sustave kontrole. No, službe sigurnosti, policija, vojska i
obavještajne agencije ne trebaju prevelike dozvole ako
procijene “da je sve u svrhu sigurnosti”.
“Gradimo pošteno, sigurno društvo u kojem moramo povećati
sigurnost od terorizma. Opet, regulirano koje površine se
snimaju, zašto se snimaju i do koje razine se snimaju”, kaže
Ključarić.
“Ljudi su s pravom zabrinuti”
Jesu li ljudi s pravom zabrinuti?
“Sigurno su zabrinuti s pravom, tim više što je tehnologija
prepoznavanja lica vidljiva. Lice je izloženo i svjesni smo te
tehnologije. Mislim da taj problem imamo već danas s postojećim
tehnologijama jer kad odemo na neku stranicu, nismo ni svjesni da
podatke dajemo različitim sustavima za povezivanje podataka i
praćenje ponašanja korisnika, navika korisnika i mnogo toga o
čemu i ne razmišljamo. Čini mi se da je veći poblem što
komercijalne kompanije raspolažu tim podacima nego kad se
regulirano ta tehnologija koristi u kontekstu sigurnosti”, govori
Kreković.
Marko Rakar smatra da je najpogubnije kad običan građanin kaže:
“Ja nisam kriminalac, neka me prati tko želi.”
“Nekako mislim da jednom kad je duh izašao iz boce, bit će
jako teško vratiti ga. Prepoznavanje lica, pogotovo na tako
masovnoj skali je golemi udar u narušavanju privatnosti
ljudi. Privatnost na javnom prostoru gotovo da uopće više ne
postoji, niti ju možete jamčiti”, kaže Rakar.