Dva puta ga osudili za isti prekršaj i dva puta je platio istu kaznu
Županjac Ivica Tikvić kažnjen je prvo sa 150
kuna. Nakon što je platio kaznu, izrekli su mu novu za isto
“djelo” od 180 kuna. Zainatio se i istjerao pravdu.
“Gospodine, znate da se to ne smije raditi, kazna je 150
kuna”, obratili su se čuvari javnog reda i mira Županje te
lipanjske noći 2015. godine Ivici Tikviću, piše
Jutarnji List.
Tikvić se vraćao pješice kući iz noćnog izlaska. Svi kafići su
bili zatvoreni oko 2:30 ujutro kada se kretao prema svom domu.
Putem ga je stisnuo mjehur, a Županja nema javni WC. Do kuće mu
je ostalo još kilometar-dva. Znao je da neće izdržati i učinio je
ono što bi učinio svatko od nas, jer, sila ne pita. Obavio
je to na ulici, u rešetkasti otvor kanalizacijskog šahta, ali je
imao nesreću da ga ugledaju dva revna policajca. Odgovorio
im je da nije mogao izdržati do kuće, da su svi kafići bili
zatvoreni pa je zato morao urinirati na ulici, a oni su mu samo
priopćili da će biti pozvan na Prekršajni sud.
Četiri godine suda zbog uriniranja
Da mu je netko te noći rekao kako će zbog jednog pišanja na
javnom mjestu čak tri puta u nadolazećim godinama završiti na
Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ivica bi mu vjerojatno rekao da
je lud. No Ivici se dogdio upravo takav paradoks. Naše pravosuđe,
pri čemu je i njegovo najviše tijelo, već se četiri godine bavi
slučajem noćnog uriniranja na javnom mjestu.
No krenimo ispočetka kako bismo odmatali ovu “važnu” pravnu
zavrzlamu.
Nakon što je policija uhvatila Tikvića u noćnom prekršaju, 14.
srpnja 2015. godine službenici su dostavili Prekršajnom sudu u
Vukovaru izjavu za donošenje odluke na temelju sporazuma
sklopljenog između MUP-a i Tikvića.
Prekršajna sutkinja uzima izjavu i donosi rješenje kojim Tikvića
proglašava krivim jer je narušavao javni red i mir tako što je
usred noći urinirao uz cestu te je na taj način vrijeđao moralne
osjećaje prolazećih građana.Izrečena mu je novčana kazna u iznosu
od 150 kuna. Tikviću nije ostavljeno pravo na žalbu jer je riječ
o sporazumu.
I sve bi bilo uredu da je on doista i potpisao taj sporazum, no
on to nije učinio.
“Ne da nisam potpisao sporazum, nego mi nitko nikad nije ponudio
da ga potpišem, niti sam znao da postoji takva mogućnosti, rekao
je Tikvić koji se sada nalazi u Švedskoj gdje je otišao na
privremeni rad.
Njegov odvjetnik Matej Zbukvić ostao je
zatečen ovakvom presudom i odlukom sutkinje koja je previdjela da
Tikvić nikada nije potpisao ovakav sporazum, te se odlučio žaliti
Ustavnom sudu.
“Ustavni sud tada je, po meni neopravdano odbio tužbu,
pretpostavljam da im se nije dalo zamarati s predmetom od 150
kuna. Uglavnom, gospodin Tikvić je tada je platio kaznu i mislio
da je time sve riješeno, ali nije. Sutkinja, shvativši da se
zaletjela jer na sporazumu nema Tikvićeva potpisa, donosi
rješenje o nastavku postupka iako je kazna plaćena. Ja ponovo
podižem ustavnu tužbu jer se ne može dva puta suditi za nešto za
što je optuženik već kažnjen, ali Ustavni su nas i tada odbija”,
priča Zbukvić.
Nakon toga predmet odlazi na Prekršajni sud no Tikvić se tamo
nije pojavio, već je pismeno obavijestio sud da je ta priča za
njega završena i da nema namjeru dolaziti na suđenje za prekršaj
za koji je već osuđen. No, ponovo ga osuđuju!
“Znači ja sam prvi puta osuđen bez prava na žalbu i onda opet
drugi puta iako nisam htio sudjelovati u toj farsi, opet osuđen i
kažnjen za isti prekršaj. No ovaj put umjesto 150, moram platiti
180 kuna kazne”, prepričava Tikvić.
No on i njegov odvjetnik ne odustaju te pišu žalbu Visokom
prekršajnom sudu u kojem navode problematiku, no sud ih odbija i
Tikvić mora opet platiti kaznu.
Ponovno idu s ustavnom tužbom, po treći put. I očito je bila
treća sreća jer je sud usvojio tužbu te odredio da se predmet
ponovno vrati na prvostupanjski sud u Županju gdje se sad čeka
početak suđenja, piše
Jutarnji list.