Ako imate zlata koje namjeravate prodati u nekom od brojnih otkupnih mjesta koja u cijeloj Hrvatskoj, pa i u Osijeku, niču brže nego pekarnice, onda se pripremite na cjenkanje.
Ako imate zlata koje namjeravate prodati u nekom od brojnih otkupnih mjesta koja u cijeloj Hrvatskoj, pa i u Osijeku, niču brže nego pekarnice, onda se pripremite na cjenkanje. Mnogi, naime, ne znaju da cijene istaknute u otkupnim mjestima nisu nužno fiksne, odnosno moguće je postići i veću cijenu od unaprijed predviđene.
Da je doista tako, provjerili smo sami.
– Ogrlica vam je teška 20,20 grama, a zlato je 14-karatno. Cijena prema kojoj otkupljujemo takvo zlato je 133 kune, dakle 20,20 puta 133 jednako 2.686 kuna. Ako vam neki drugi otkupljivač ponudi više, svakako se vratite, jer vam mi možemo ponuditi još više, kaže djelatnica u poslovnici Auro Domusa.
CIJENA VARIRA
Poslovnica Argentuma za 14-karatno zlato nudi 123 kune po gramu, što na težinu od 20,20 grama iznosi 2.484 kune. Oni su također svesrdno spremni na dogovor oko cijene, koji prethodno mora potvrditi voditelj.
– Samo se vi vratite pa ćemo se dogovoriti, poručila nam je djelatnica. U jednoj drugoj poslovnici Auro Domusa tražili smo za istu zlatnu ogrlicu 3.000 kuna. Djelatnica je nazvala voditelja koji se isti trenutak složio, što znači da je umjesto za predviđene i istaknute 133 kune po gramu, ogrlica mogla biti prodana po 148 kuna. Ostao je dojam da smo mogli ponuditi i cijenu od 3.500 kuna i da ne bi bila odbijena.
– Cijene zlata vam stalno varira, ovisno o stanju na svjetskom tržištu. Da ste došli prije dva dana, možda ne biste mogli postići ovu cijenu, a da ste došli za dva dana, možda biste mogli postići i veću. Ili obrnuto, objasnila je djelatnica.
Na cjenkanje nisu bili spremni jedino otkupljivači tvrtke Bull d.o.o. iz Karlovca. Na propagandnim lecima oni tvrde da otkupljuju zlato prema garantirano najboljim cijenama u gradu.
– Ukoliko negdje nude bolju cijenu, uvećavamo svoju iznad te ponude, piše na letku, predočenje kojeg nosi još 100 kuna na cijenu zlata. No, ono što piše na lecima nije uvijek točno. Posjet ovom otkupljivaču, naime, otkrio je da oni doista imaju najbolje cijene i da za 14-karatno zlato nude 140 kuna po gramu, što znači da lanac od 20,20 grama vrijedi 2.828 kuna. Međutim, djelatnica u ovoj poslovnici rekla je da više od toga ne može ponuditi, osim 100 kuna uz letak, čime se za našu ogrlicu može dobiti 2.928 kuna i ni lipe više.
Djelatnica je također pojasnila da dodatnih 100 kuna vrijedi samo za količinu veću od 10 grama, što na letku piše upadljivo manjim slovima. Ostao je dojam da su brojne poslovnice otvorene samo zato da bi se ljudi unedogled šetali od jedne do druge i tvrdili kako im je u prethodnoj ponuđeno više.
Postupak cjenkanja tako otvara i nekoliko pitanja vezanih uz Zakon o zaštiti potrošača u kojem piše da se istaknuta cijena ne smije mijenjati. No, budući da je otkup zlata “obrnuti” proces u kojem su građani, odnosno potrošači ti koji prodaju, povećanje cijene njima naravno ide u korist. Međutim, postavlja se pitanje nelojalne konkurencije, oblici koje se u slučaju otkupa zlata jasno mogu uočiti i na propagandnim lecima. Stručnjaci na ovom području objasnili su nam da otkupljivači zlata ne bi smjeli mijenjati cijenu, ali je zakon nedorečen pa je, primjerice, moguće neposredno prije otkupa istaknuti veću cijenu pa potom ponovno vratiti manju i na taj način zaobići zakon.
Ilija Rkman, iz društva Potrošač, kaže da građani imaju cijeli niz pitanja o otkupu zlata, na koja on nije u mogućnosti odgovoriti, budući da su njegovi upiti Ministarstvu financija jednostavno ignorirani.
– Nakon što je u listopadu prošle godine počelo masovno otvaranje otkupnih mjesta, u prosincu sam poslao upit Ministarstvu financija na koji mi još nisu odgovorili. Pitao sam koje je tijelo i na temelju kojih propisa dalo odobrenje za otvaranje otkupnih mjesta. Ako postoji takvo tijelo, zašto javnost nije dobila informaciju tko daje ovlasti i u kakvim se prostorima može vršiti otkup zlata. Nadalje, koji su uvjeti za otvaranje, podliježe li otkup inspekcijskom nadzoru, kako se definiraju cijene, izdaju li se računi, plaća li se PDV i doprinosi radnicima… Uopće, tko kontrolira otkup zlata nakon što je došlo do pravog “cunamija” otkupnih mjesta, kaže Rkman.
POLUGE U SLOVENIJU
Predstavnik društva Potrošač nakon pola godine uzaludnog čekanja, svoj je upit ponovo poslao 22. svibnja ove godine, ali odgovora opet nema.
– Moje je mišljenje da se koristi tuđa muka, odnosno problemi malog čovjeka koji nema novca za dnevne potrebe, pa je prisiljen prodavati obiteljsku stečevinu. Zanima me zašto Ministarstvo financija nije odredilo otkupna mjesta po županijama pa da otkup bude pod kontrolom države i da se otkupljeno zlato stavi u trezor Narodne banke. Prema našim informacijama, dvije do dvije i pol tone zlata nedavno je otišlo iz Hrvatske u Sloveniju, gdje je pretvoreno u poluge. Ali dok ne dobijemo odgovore iz ministarstva, građanima ne znamo što reći, zaključio je Rkman.
Dok čekaju odgovore, građani s viškom zlata, ili manjkom novca, mogu obilaziti otkupna mjesta u potrazi za što većom cijenom. Djelatnice i njihovi šefovi u većini poslovnica vrlo su fleksibilni i spremni na dogovor. Ako se pomnim pregledom ponude za relativno laganu ogrlicu od 20 grama može dobiti čak 500 kuna više, onda je za veću količinu zlata s više karata moguće “izboriti” i tisuće kuna. “Prostora” i “prostorija” za cjenkanje ionako ima više nego dovoljno.
Piše: Ivor BALEN (Glas Slavonije)
