Ovogodišnja suša za proizvođače hrane u Hrvatskoj postupno se od elementarne nepogode pretvara u pravu katastrofu koja će imati posljedice i u idućim godinama.
Ovogodišnja suša za proizvođače hrane u Hrvatskoj postupno se od elementarne nepogode pretvara u pravu katastrofu koja će imati posljedice i u idućim godinama.
I zbog toga ponajviše državnu vlast treba podsjećati na sramotno zaboravljeni Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama iz 2005. godine, prema kojemu je Hrvatska 2010. godine trebala imati 35 tisuća hektara navodnjavanih površina, a ne današnjih samo 18 tisuća.
Ove godine pokazalo se kako ni proizvođači (uz iznimke), ni zajednice u kojima se oni nalaze (općine i županije), a ni država – nisu učinili što su trebali proteklih godina da smanje utjecaj suše na hrvatsku proizvodnju hrane. Proizvođači koji ne ulažu i nisu ulagali u navodnjavanje svojih polja proteklih godina, zbog toga su već kažnjeni značajno smanjenim prihodima.
Međutim i oni koji su ulagali u sustave navodnjavanja imaju problema u ovoj sušnoj godini jer, ispostavlja se – uz silne vode koje protječu Slavonijom i Baranjom – vode baš i nema dovoljno, a za to je ipak kriva država. Pokazuje to primjer u PIK-u Vinkovci, koji je hrvatski lider u proizvodnji povrća na čak tisuću hektara, sa suvremenim sustavima za navodnjavanje koji omogućuju izuzetno visoke prinose od, primjerice, čak 60 tona luka po hektaru.
PIK je tvrtka članica Agrokor koncerna, koji je u suvremenu proizvodnju i sustave navodnjavanja uložio milijune kuna, a povrće se proizvodi na još tisuću hektara također navodnjavanih površina u Belju i Vupiku.
Zabrana crpljenja vode
– Navodnjavanje ratarskih kultura ove bi godine bilo i te kako isplativo zbog velike suše, no u normalnim je proizvodnim godinama još neisplativo te navodnjavanje rabimo isključivo za povrće – kazao nam je Ivica Kovačić, direktor Povrtlarstva PIK-a Vinkovci početkom ovoga mjeseca u Lipovcu.
Međutim on ističe kako su ove godine imali problema s – vodom. Neposredno prije vađenja luka (na svu sreću, nap.a.) zabranjeno im je crpljenje vode iz rijeka Spačve i Bosuta, jer je razina vode u njima dosegnula biološki minimum. Spačva je sada na pojedinim dijelovima gotovo i presušila, kao i mnoge druge rječice u čitavoj Slavoniji i Baranji.
– Plan nam je u iduće tri-četiri godine u povrtlarskoj proizvodnji povećati navodnjavane površine za još tisuću hektara. Bez navodnjavanja ozbiljna povrtlarska proizvodnja je nezamisliva. Međutim, morat ćemo se “približiti” Dunavu, koji je siguran izvor vode jer su ostali izvori, pokazalo se, nepouzdani – napomenuo je Kovačić, zaključujući kako je to i apel državnim vlastima da što prije pokrenu projekt kanala Dunav – Sava.
Projekti postoje, ali…
Na problem s vodom za navodnjavanjem upozorila je također nedavno u Lipovcu i starija izvršna potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić. Ona je govoreći o ulaganjima u proizvodnju naglasila potrebu investiranja u infrastrukturu i posebice sustavno rješavanje projekata navodnjavanja, u što se moraju uključiti općine, županije i svakako država.
– Možda će se nekomu činiti kako je na ovim prostorima istočne Hrvatske voda blizu, međutim ona je zapravo još uvijek jako daleko od polja. Zbog toga je potrebno osmisliti i ući u projekte navodnjavanja. Pojedini već postoje, neke treba isprojektirati, a jedno je sasvim sigurno – bez navodnjavanja neće biti konkurentnih prinosa, odnosno prinosa u proizvodnji po konkurentnim cijenama. Tek s takvom proizvodnjom možemo se nositi s proizvođačima iz svijeta. A ulaskom u EU preko noći ćemo postati dio globalnog tržišta, koje mi u Hrvatskoj zanimamo isključivo kao tržište, upozorila je Ljerka Puljić.
Prije nekoliko dana Hranimir Jurić, voditelj Odsjeka za navodnjavanje i detaljnu melioracijsku odvodnju Vukovarsko-srijemske županije, podsjetio je kako postoje projekti koji bi omogućili da istok Slavonije dođe do vode za navodnjavanje. Jedan je projekt navodnjavanja Biđ-Bosutsko polje, a drugi crpna stanica na Dunavu. Kada će ti projekti u realizaciju – nije poznato.
Sava, Drava i Dunav pouzdani su izvori vode za navodnjavanje, ali i potpuno neiskorišteni. A ovi problemi s vodom za navodnjavanje možda će izgledati bezazlenima za ljude iz Požeštine i Đakovštine, gdje nemaju čak ni pitke vode.
[blockquote]BEZ KANALA DUNAV – SAVA NEMA RJEŠENJA PROBLEMA
Da bi se površinske vode mogle koristiti za navodnjavanje, mora postojati ekološki prihvatljiv protok u vodotoku, a kako je na rijeci Bosut na dionici do Vinkovaca pao ispod 79,5 m.n.m., navodnjavanje nije više ekološki prihvatljivo. Zbog toga, smatraju u Ministarstvu poljoprivrede, sve više dolazi do izražaja potreba povezivanja rijeka Save i Dunava kanalom, kako bi se omogućilo dohranjivanje vodom postojećih manjih vodotoka u sušnom razdoblju, posebno zato što trenutno jedino rijeka Dunav ima dostatne količine vode koje bi se mogle iskoristiti. Time bi se stvorili uvjeti za navodnjavanje poljoprivrednih površina na širem području, ističu u Ministarstvu. Projekt kanala postoji, a ističu da bi osim navodnjavanja, donio korist i kad je riječ o odvodnji, oplemenjivanju malih voda te plovidbi.(D.Radman)
Žedni pored izvora
Gotovo sva od deset naselja na području općine Levanjska Varoš već mjesec dana žeđaju zbog suše, a u tom kraju postoje brojni izvori. Na 136 četvornih kilometara te najsiromašnije općine Đakovštine, podno Dilja, čak je stotinu izvora vode. U varoškom kraju su i brojni zdenci koji su sada dobro došli poput Kapalice u Musiću, za napajanje stoke, većinom ovaca, kojih je u ovome kraju oko 2.000. Vodovodnu mrežu, naime, imaju samo dva sela – Levanjska Varoš i Breznica Đakovačka, no taj sustav prate brojni prijepori. “Imamo mnoštvo izvora, veliki vodni potencijal na svakom koraku, a nemamo vode, pa je općina Hrvatskim vodama predložila rješenja kojima bi se sva ta voda akumulirala za potrebe vodoopskrbe, a što ne bi iziskivalo velika sredstva”, kaže načelnik Slavko Tidlačka. Odgovor Voda još se uvijek čeka.(S.Župan)[/blockquote]
Igor MIKULIĆ (Glas Slavonije)
