Ujedinjeni su narodi, prije tri godine, odlučili da se 20. dan ožujka slavi kao Međunarodni dan sreće, a kako nam danas stiže i proljeće, mnogima je to dovoljan razlog za sreću. Proljeće, naime, već godinama stiže 20. ožujka, usprkos svemu što smo učili u školama, pa će i danas ulicama Osijeka prošetati u 17 sati i 57 minuta.
MEĐUNARODNI DAN SREĆE
“Kada doprinosimo zajedničkim ciljevima, mi se bogatimo.
Suosjećanje promiče sreću i pomaže izgradnju budućnosti kakvu
želimo”, rekao je UN-ov generalni tajnik Ban Ki-Moon
prilikom objave novog svjetskog praznika, Međunarodnog dana sreće
koji slavimo 20. dana ožujka.
Tako je, prije tri godine, odlučila Generalna skupština
Ujedinjenih naroda usvojivši Rezoluciju broj 66-281 kojom je
proglasila 20. ožujka nadnevkom obilježavanja Međunarodnog dana
sreće, za što su glasale sve 193 zemlje članice. Ni jedna država
nije bila protiv. Rezolucije 66-281 ovako objašnjava uvođenje tog
dana u kalendar slavlja: cilj je da se “poveća svijest o
važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva’, s
obzirom da je ‘potraga za srećom temeljni ljudski cilj” Osim
toga, ta rezolucija preporuča ‘pravilan i uravnotežen gospodarski
rast koji se temelji na održivom razvoju, iskorjenjivanju
siromaštva i poticanju sreće i blagostanja svih naroda’. Stoga se
pozivaju sve zemlje članice i druge međunarodne i lokalne
organizacije da se ‘udruže u promoviranju navedenih ciljeva, te
da, kroz svoje djelovanje, upućuju i obrazuju javnost radi
podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilježavanja
Međunarodnog dana sreće”.
Inače, zamisao o Međunarodnom danu sreće potekla je od UN-ovih
predstavnika Kraljevine Butan. Tamo su, u vrletima planine
Himalaje, koja je svojevrsna kolijevka mnogih kvalitetnih
globalnih duhovnih pokreta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća
uveli novu mjeru nacionalnog blagostanja koja se nije mjerila u
materijalnim bogatstvima nego u osjećaju sreće u narodu, poznata
kao “bruto nacionalna sreća”. Butanski
premijer Jigme Thinley je prije dvije godine ustvrdio kako se
nada da će “do 2015. godine međunarodna zajednica usvojiti novu
paradigmu održivosti koja se temelji na promicanju istinske
ljudske dobrobiti i sreće, a koja će u isto vrijeme omogućiti
svih vrsta s kojima dijelimo ovaj planet”.
PROLJEĆE 2014.
Astronomi pomno računaju ravnodnevice i one se gotovo cijelo
stoljeće neće poklapati s kalendarom. Promjena bi, kažu, zbunila
čovječanstvo, pa će ostati kalendari s greškom. Naime, usprkos
službenom nadnevku početka proljeća, 21. ožujka, koji je upisan u
naše kalendare pa i u školske udžbenike i pamćenje generacija
učenika, ovo godišnje doba već godinama u stvarnosti počinje dan
ranije, 20. ožujka.
Iako će razmimoilaženje u pravom i kalendarskom početku proljeća
trajati još gotovo stotinu godina, astronomi, koji su po opisu
posla zaduženi za računanje vremena, ne smatraju da bi u
postojećem kalendaru bilo što trebalo mijenjati. Usklađivanje
kalendara na kakav smo navikli s astronomskim proračunima o
početku godišnjih doba unijelo bi, kažu, nepotrebnu pomutnju u
dobro ustrojen model računanja vremena kakav danas imamo.
Početak proljeća, kao i početak jeseni, poklapaju se s
ravnodnevicom ili ekvinocijem, pojavom u astronomiji kada
Zemljina os nije nagnuta ni od ni prema Suncu, a središte Sunca
nalazi se u ravnini Zemljinog ekvatora. Sunce na svom prividnom
gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku
proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske
ravnodnevice.
Od 2008. do 2101. godine, proljetna ravnodnevica pada 19. ili
češće 20. ožujka. Počeci godišnjih doba se, po principu ciklusa
malih promjena, ponavljaju svakih 400 godina. Dogodi se da
proljeće može pasti 21. ožujka, ponekad 20. ožujka, a nekad, ali
rijetko, čak i 19.ožujka. To će se, na primjer, po našim
proračunima dogoditi 2096. godine, kada će proljeće početi čak
dva dana prije kalendarskog.
Tekst: Radio Osijek