Na jučerašnjoj sjednici Vlade RH službenom odlukom odobreno je pokretanje međunarodnog javnog natječaja za koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina i u kopnenom dijelu Hrvatske.
Prema najavama ministra gospodarstva Ivana
Vrdoljaka, istraživanje i moguća eksploatacija
ugljikovodika u kontinentalnoj Hrvatskoj provodit će se u tri
faze. U prvoj fazi, najavljenoj za ovaj mjesec, ministar je
najavio natječaj za područja uz rijeku Dravu i u istočnoj
Slavoniji, za nekoliko mjeseci uslijedio bi natječaj za
ostatak srednje i sjeverne Hrvatske, a 2015. godine na red bi
došli Dinaridi.
Takozvani “data room” s podatcima za kopneno područje RH službeno
je u Agenciji za ugljikovodike otvoren prije mjesec dana, a
primarno su u njemu dostupni 2D i 3D seizmički podatci, te
podatci i za 500 istražnih bušotina ranijih godina snimljenih
pretežito na području Drave i istočne Hrvatske.
Proučavanje snimki zatražilo je već troje zainteresiranih, ali
procjenjeno je da će zanimanje za kopneni dio biti manje nego za
morski.
Koliko je pak kontinentalna Hrvatska, napose njezin podravski i
istočni dio, nakon što je tu prijašnjih godina crpljeno i više od
milijun tona crnog zlata i velike količine plina, potencijalo
ponovno najveće nalazište ugljikovodika u Hrvatskoj, nitko od
aktivnih naftnih geologa ne želi prejudicirati. Nešto više za
Glas Slavonije rekao je Inin geolog u mirovini,
Stanko Kadija, stručnjak koji je najviše
pridonio otkriću bogatih nalazišta nafte Ine u Siriji, ali i koji
je istraživao i nalazišta na hrvatskom kopnu.
– Kada sam u Inu došao 1972. godine, stariji su kolege
izražavali želju i pripremali se da “napadnu” i drugu dublju
etažu istraživanja ugljikovodika u kontinentalnom dijelu
Hrvatske, dok tada o Jadranu praktički nisu ni razmišljali. U to
doba uvijek se išlo na obaranje rekorda u proizvodnje nafte i
plina kako bi se u povodu socijalističkih državnih praznika mogli
iznijeti takvi podatci, i to se onda slavilo. Na taj su način
uništene postojeće bušotine, a za istraživanja na većim dubinama
izbušeno je tek 5 – 6 bušotina preko 5.000 metara – veli i
pritom ističe kako se, nažalost, devedesetih godina potpuno
prestalo raditi na novim istraživanja te nastavilo samo
“raubovati” postojeće rezerve, što je tragedija za naftnu
kompaniju kao što je Ina. Dodaje da je do toga došlo i
“zahvaljujući” MOL-u, Ininom strateškom partneru od 2003. godine.
SiB.hr