Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.
Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način
življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne
kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.
Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira
iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv.
separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji
vratiti, osjećaju se ostavljenima.
Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske
anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam
pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu.
Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.
Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:
– individualnim osobinama,
– stupnju njegova razvoja,
– dobi djeteta,
– stanju djetetova zdravlja,
– obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi.
Teže se prilagođavaju novoj okolini:
– emocionalno labilna djeca
– nesamostalna i egocentrična djeca
– ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od
roditelja.
Tri su osnovna tipa adaptacije:
– LAKA ADAPTACIJA
– ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
– TEŠKA ADAPTACIJA
LAKA ADAPTACIJA
Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju
optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu
emocionalnu vezu sa roditeljima; kod takve djece sve reakcije i
promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana
boravka u vrtiću – jaslicama.
ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE
Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana
boravka u vrtiću – jaslicama.
TEŠKA ADAPTACIJA
Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2
– 6 mj; često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih
faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: (obolijevanje,
nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i
dr.).
Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja
ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.
Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje
hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje,
a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se
kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za
raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne
mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.).
Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i
nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja
socio – emocionalne odnose sa odgojiteljem.
Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete
prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje
osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba
obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu
inicijativu.
Pripremila: Sonja Pribela-Hodap,
prof. psiholog
Izvor: Roda.hr