U svibnju ove godine vrlo velike količine kiše pale su na našim prostorima, što je uzrokovalo napuknuće nasipa u županjskoj Posavini, točnije kod mjesta Rajevo Selo i Račinovci. Uslijedila je evakuacija mještana tih dvaju naselja te mještana iz dijela sela Gunja. Stanovnici su ostali bez svojih domova te osnovnih potrepština za život.
Ova elementarna nepogoda potaknula je učiteljice PŠ
Ivanovci na pokretanje akcije pod nazivom “Djeca djeci”.
Ideju su s velikim oduševljenjem prihvatili svi učitelji
OŠ Ladimirevci, uključujući i PŠ
Harkanovci. Naime, učenici su zahvaljujući roditeljima
izradili poklon kutije s pismom podrške za djecu od prvog do
osmog razreda OŠ Ivana Filipovića Račinovci. Poklon kutije
sadržavale su školski pribor, grickalice, higijenski pribor,
igračke… Do kraja šk. godine 2013./2014. skupile su se ukupno 154
kutije.
14. listopada tim učitelja zajedno s ravnateljem Damirom
Jakopičekom uputio se predati kutije kako bi izmamili
osmjeh na lica djece koje je prije nekoliko mjeseci zadesila
strašna nesreća. Timu su se priključili i nekoliko učenika
zajedno s roditeljem koji je pokazao suradnju prevozeći kutije
svojim kombijem. Došavši u Račinovce, zatekli smo prizore koji se
ne mogu opisati riječima. Usprkos tome, dočekala su nas vedra
lica djelatnika OŠ Račinovci, uključujući i PŠ Đurići. Nakon
pozdravnog govora punog emocija naš ravnatelj predao je prigodni
poklon domaćinima koji su nam dobrodošlicu poželjeli pripremivši
zakusku.
Nakon ugodnog druženja, tim se uputio u ostvarivanje najljepšeg
dijela projekta, a to je predaja kutija. Ušavši u svaki razred,
tim je podijelio kutije, nakon čega su se mogli čuti uzdasi
oduševljenja. Zanimljivo je bilo promatrati koliko je malo
potrebno da se srca ovih hrabrica ispune srećom znajući da
postoji netko tko suosjeća i misli na njih.
Potom je slijedilo razgledavanje mjesta, razgovor sa
stanovnicima, odlazak do nasipa i povratak u školu gdje su
učiteljice s nama podijelile potresne priče o tome što ih je
zadesilo.
Jedno je sigurno: iz Račinovaca smo se vratili ispunjeni i još
više senzibilizirani za druge kojima je pomoć najpotrebnija.
Želja nam je uspostaviti kontakte i druženja s novim prijateljima
u što uopće ne sumnjamo s obzirom na veliko gostoprimstvo i
ljubaznost kojom su nas dočekali.
Evo i pisma kojeg je napisao jedan od učenika:
” Dragi moj nepoznati prijatelju, zovem se Kristijan
Matoković i idem u 4. razred u Ivanovce. Cijela Hrvatska je
gledala na televizoru pa tako i ja kako je voda dolazila do vašeg
mjesta i poplavila vaše ulice, kuće, polja pa i druga mjesta.
Gledajući to, bilo mi je jako žao kada ste morali napustiti svoje
kuće i otići negdje drugdje. Cijela Hrvatska je skupljala pomoć i
slala u vaša mjesta. Bilo mi je jako drago kada se i moja škola
uključila u to. Evo i ja želim da te barem malo obradujem s ovim
malim poklonom. BUDI MOJ PRIJATELJ! ”
Tekst: Ana Zimmerman