Zanimljivo zapažanje ovih dana iznio je putopisac Hrvoje Jurić na svom Facebook profilu. Hrvoje je proputovao gotovo cijelu Europu svojim bicklom, a svoja putovanja je fotografirao i opisivao na službenoj fan page stranici.
Svoje bogato životno iskustvo podijelio je javno, pa iako
se mnogima ono neće svidjeti prenosimo ga u cijelosti.
[blockquote]Kroz ovih par mjeseci i zemalja kojima sam vozio
(Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Austrija…)
pokušao sam njihovo stanje usporediti s ovim u
Hrvatskoj. Znam da me nitko ne tjera da ovo pišem i da
nepotrebno navlačim gnjev na sebe, ali od svih tih zemalja
u Hrvatskoj se “najlagodnije” živi. Da
netko ne pomisli “najugodnije”, pojednostavit ću – mi
uvijek imamo vremena i uvijek će netko nešto napraviti umjesto
nas. Neće, ali to je neka druga tužna priča…
Iako su više manje sve ove zemlje izašle iz krize, u Francuskoj
se događa nešto slično kao i kod nas. Previše ljudi – premalo
radnih mjesta. Sve je teže naći posao i mladi sve više izlaze
van. I prije se događalo da mladi odlaze, ali ne u ovolikom
broju. Pogotovo ne trbuhom za kruhom. Ukoliko ne želite raditi od
države ćete svaki mjesec primati oko 1000 do 1100 eura pomoći. I
mnogima je bolje sjediti doma, ne raditi ništa, a svaki mjesec
stiže plata. U Hrvatskoj je ta pomoć od otprilike 400 kn do 2000,
ovisno o broju ukućana i cjelokupnoj situaciji u obitelji. Iznos
gotovo deset puta manji nego u Francuskoj, a cijene su tek nešto
više. Litra “super 95” je oko 11 kn, kruh 10, litra mlijeka oko
8, a kava od 10 do 15 kn (unutrašnjost, Azurna obala je priča za
sebe). To su tek neki primjeri kako su kod nas cijene
lijepo usklađene s evropskim standardom.
S druge strane, možda bi bilo preoptimistično napisati da je
Nizozemska “idealna zemlja za život”, ali nije daleko od toga.
Iako većina stanovništva radi za 2500 eura cijene su gotovo kao i
kod nas. Ono što me posebno fasciniralo, kad je već kod nas ta
tema aktualna, jest da se korištenje autoceste ne
naplaćuje. Njeno održavanje i izgradnja se uglavnom
financira iz “poreza na automobile”. Svaki mjesec platit ćete
porez na svoj automobil koji se obračunava prema vrsti motora
(dizel, benzin, hibrid, struja), jačini (kw), godištu i još nekim
stvarima. Tako ćete za jedan mali Citroën Saxo platiti 30 eura
poreza, a za BMW 150. Inače, porez na dizele je veći i time je
cijena samog (polovnog) automobila manja. Koliko imate
automobila, toliko poreza za svakog posebno. Glasio on
na firmu, strica, tetka u Australiji ili barba Luku.
Ceste su prekrasne – od biciklističkih do
autoputa. Bez rupe, bez dvostrukog farbanja tunela, ali i
bez smiješnih svečanih otvaranja radova određene
dionice, koja će biti završena kroz par godina. Naravno,
potpuno isplativa i s dobrim razlogom. No, za zemlju koja je
“otela more kopnu” to su zapravo sitnice o kojima je smiješno
razglabati.
Zbog takvog mentaliteta im je valjda bolje. Imaju, kažu ljudi. A
kod nas se diže frka i pišu naslovnice zašto je toliko bilo
potrebno da premijer ide na poslovni put u Ameriku i na što je
zapravo ministar mislio kad je rekao “silikonska dolina”. Kao da
ikada i razmišljaju.
I onda, kad vidim sve te lijepe i malo manje lijepe stvari, kad
vidim kako se kod nas stalno priča o ljepoti Jadranskog mora,
Plitvica, Istre i svega nečega, a s minimalno ulaganja koristimo
sve te resurse kao da ih nemamo kome ostaviti, kad
napišem da nam je zapravo jako dobro kakvo nam je realno stanje,
ljudi kažu da serem.
Ali, što ja znam, ja sam ovdje
biciklom.
Zapravo ne, to nije bicikl.[/blockquote]