Nakon deset danas u Dohi, umislio sam si da mogu napisati neke dojmove pa ću to i učiniti. Stigavši u Dohu prije malo manje od deset dana, nisam bio siguran jesam li stigao u glavni grad neke države ili jedno veliko gradilište. Ne postoji dio grada u kojem ne možete vidjeti radnike sa zaštitnim kacigama, ima ih toliko da bi čovjek mogao pomisliti da su stanovnici koji nose tradicionalnu nošnju u manjini.
Veličanstveni neboderi niču kao gljive poslije kiše te bi čovjek
lako mogao pomisliti kako se cijeli poslovni svijet seli u Katar.
Ipak, nakon razgovora s lokalnim Hrvatom koji ovdje radi već neko
vrijeme, šokirao sam se kad mi je rekao da je pola od tih
nebodera prazno te su napravljeni samo radi vizualnog dojma.
Klasično bacanje novaca u vjetar, što Katarce ne brine previše
jer imaju “para ko blata”.
Dvojica lokalnih Tunižana potužila su mi se da svaki
Katarac sa 16 godina na svom računu ima sigurnih dva milijuna
katarskih rayala, odnosno pola milijuna eura – “Niš
posebno”. Na što mladi Tunižani troše toliki novac? Na
sokolove kao kućne ljubimce i aute kakve možete vidjeti smo kad
ih vozi Vin Diesel. Sokol je najprestižnija životinja čija se
vrijednost kreće od 500 do 500.000 eura. Ipak, lako njima kupiti
sokola za “pol iljade evra” kad uštede na gorivu čija je
vrijednost stabilna i kreće se oko 20 eurocenti po litri.
Dvorane su vrh svjetske i sportske arhitekture koje gledatelju
nude sve što im treba. Možda i najljepše zdanje – Duhail Sports
Hall ili Dvorana duha, u kojoj svoje utakmice igra hrvatska
reprezentacija, djelo je našeg čovjeka Otta Barića, sina
istoimenog bivšeg hrvatskog izbornika.
Što će biti s dvoranama kad prvenstvo završi? To
nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može tvrditi jer rukomet u
Kataru skoro da i ne postoji. Jedini pravi klub njihova je
nacionalna reprezentacija koja je kupila ono najbolje što je bilo
dostupno na tržištu. Svjetskoj rukometnoj federaciji ipak ne bi
priličilo kada domaćin ne bi došao barem do drugog kruga, ako ne
i više.
A više dojmova s “bauštele” u sljedećem osvrtu, kad budem
stigao.
P.S. Ako ste mislili da Kataru fali vodenih resursa, još više im
fali alkoholnih resursa kojih nema ni za lijek, dok
najjeftinije pivo košta kao 25 litara goriva, pa
si vi računajte.
Piše: Jurica Cvenić