Braća Ivan (20) i Damir (23) Debić na prvi se pogled čine kao i svi mladi ljudi, no nakon samo nekoliko trenutaka jasno je da se ispod njihovih osmijeha kriju uplašenosti, strah i izgubljenost.
Osuđeni sami na sebe još u mladosti, započeli su svoj težak
životni put koji je nakon godina izoliranosti i otuđenosti
rezultirao mnogobrojnim psihičkim posljedicama. Iako su već davno
prešli prag punoljetnosti, ovi mladi ljudi danas nisu u
mogućnosti biti samostalni i brinuti sami za sebe.
“Oni nisu u mogućnosti samostalno izaći iz kuće“, govori
nam tužnim glasom gospođa Mirjana Eržić iz
Osijeka s kojom smo razgovarali i koja je glavni pokretač
humanitarne akcije za pomoć ovim mladim ljudima. Njihova
nesretna priča započela je već na samom početku njihova
djetinjstva. “Kada su imali 3 i 6 godina njihov je otac
majku izbacio iz kuće u kojoj su tada živjeli i zabranio joj
svaki pristup djeci. Nesretnu je ženu natjerao da potpiše kako je
on njihov jedini skrbnik, a nju je proglasio nesposobnom za brigu
o djeci.”
Majka je uzalud dolazila kucati na vrata i moliti da vidi
vlastite sinove.
Otac se ženio četiri puta, a situacija je kulminirala kada je
malenog Ivana i Damira ostavio kod treće po redu žene i otišao
živjeti s četvrtom. Djeca su završila kod bake s kojom će
nastaviti živjeti čak 18 godina.
Njihova se majka u međuvremenu ponovno udala, otac otišao tko zna
gdje, a dječaci ostavljeni baki u mjestu Klisa pokraj Osijeka.
Nakon što se baka razboljela, više su oni brinuli za nju, nego
ona za njih. “Od svoje 16. godine Ivan joj je mijenjao
pelene“, nastavlja potresnu priču gospoda Eržić.
Dječaci su cijelo to vrijeme živjeli bez dokumenata, zdravstvene
iskaznice i odgovarajuće terapije koju Damir mora primati s
obzirom da je osoba s poteškoćama u razvoju. “On govori da se
zna potpisati, ali ne zna”, nastavlja Mirjana.
Teško je povjerovati da su gotovo 18 godina dvojica
mladića živjela potpuno sami, stoga postavljamo pitanje
što je sa socijalnom službom, zar nitko nije znao za njihov
slučaj. Gospođa na naš upit odgovara: “Socijalna radnica nije
ih obišla čak tri godine izjavivši da su dečki sposobni brinuti
sami za sebe.”
Slučaj se počeo raspetljavati nakon što je dotična socijalna
radnica otišla na godišnji odmor, a zamijenila ju druga.
Nakon što im je baka nedavno umrla, dečki su vraćeni majci u
Hrastin u kuću kojoj kojoj prijeti deložacija, a žive od
tristotinjak kuna socijalne pomoći.
“Otac se tek ponekad javi, kaže da će poslati nešto novca za
pomoć, ali uvijek sve ostane na praznim riječima” objašnjava
autorica videa koja je za slučaj “Debić” čula slučajno i nije
mogla ostati imuna, te odlučila organizirati humanitarnu akciju
kako bi se se dečkima prikupilo ono najosnovnije za život.
I dok oni na pitanje “Što biste htjeli imati” odgovaraju
odgovaraju “konja”, Eržić moli sve dobre ljude, koji su u
mogućnosti pomoći odjećom, obućom i hranom, da se odazovu kako bi
se ovim mladim ljudima osigurali bar osnovni uvjeti za život.
[blockquote]Kontakt osoba Mirjana Eržić 098/935-8400
Pomoć možete izvršiti uplatom na Ivanov račun
Ivan Debić IBAN HR1125000093204210659 i BIC HAABHR22
Debić Damir i Ivan, Šandora Petefija 62, Hrastin, 31216
Antunovac, Hrvatska[/blockquote]
Izvor: dnevno.hr