U jutro, 01. lipnja oko ponoći iz Osijeka krenuli su prema mjestu Bregana, na samoj granici sa Slovenijom gdje započinje njihova avantura na rijeci Savi. Njihovu priču pogledajte u nastavku.
[blockquote]Na odredište stižemo oko 06:00 sati te
otprilike sat vremena pakiramo i provjeravamo svu opremu. Tada
počinje još jedna velika avantura za koju su se pripremali preko
šest mjeseci.
Prvi dan prelazimo 60 km rijeke, a to znači da smo preveslali
znatno više nego što smo trebali preći taj dan. Želimo se što
prije maknuti od Zagreba koji proizvodi veliku gradsku buku. Sava
je visoka, nemirna, prepuna virova uz mostove i velikog oštrog
kamenja koje se izdiže iz vode. U nekim je dijelovima toliko
nemirna da nam na mahove ubacuje i po desetak litara vode u
plovilo ali prolazimo bez prevrtanja koje bi inace značilo
ogroman gubitak opreme i zaliha hrane. Nakon grada Zagreba Sava
se proširuje te postaje znatno mirnija. Odmaramo na jednom od
šljunčanih sprudova. Veslamo gotovo osam sati u tokom dana te
podižemo kamp u šumi na samoj obali u kojem i noćimo. Udaljeni
smo oko 45 kilometara od grada Siska.
Drugi dan prelazimo nešto više od 40 kilometara dionice, imamo
osjećaj kao da veslamo na nekoj potpuno drugoj rijeci za razliku
od prvog dana. Sava je široka, mirna i nevjerojatno spora, obala
je iznimno visoka i strma te nam je na nekim dijelovima nemoguce
izaći. Nakon pet i pol sati intenzivnog veslanja pronalazimo
strmi pješčani sprud na koji se sklanjamo od jakog sunca koje je
već drugog dana ostavilo primjetan trag na koži. Odmaramo dva
sata i krećemo, ali se vrijeme naglo pogoršava. Našu pažnju u
daljini privlači grmljavina praćena laganim vjetrom. Putem
aplikacije za pračenje naoblake pomno pratimo situaciju, ali ipak
nastavaljamo veslati. Nakon sat i pol vremena veslanja kroz
lagani pljusak vrijeme polako postaje stabilno pa opet imamo
sunce na kojem uspijevamo osušiti sebe i opremu. U večernjim
satima još pronalazimo i postavljamo kamp na i dalje jako strmoj
obali, nalazimo se samo nekoliko kilometara od grada Siska. U
jutarnjim satima idućega dana prolazimo Sisak i impozantnu
rafineriju. Sljedeće veće mjesto koje očekujemo je Jasenovac i
ušće rijeke Une udaljeno oko 80 kilometara od zadnjeg kampa, za
što nam je potrebno oko dva dana veslanja. Mjesto Jasenovac
poznato je po tome što Sava na tom segmentu razdvaja Hrvatsku od
Bosne i Hercegovine te samo lijeva strana obale postaje dio našeg
teritorija.
Peti dan dionice nas sustiže grmljavinsko nevrijeme praćeno
vjetrom. Nakon što uočavamo naglu promjenu vremena udaljenu samo
nekoliko kilometara od naše lokacije počinjemo se pripremati za
intezivnu kišu spremanjem elektronike u vodonepropusne vreće te
prekrivanje sve opreme vojnim ceradama. Uskoro susrećemo ribiča u
čamcu koji nas savjetuje da se sklonimo s rijeke. Velikodušno nam
je ponudio svoju ostavu kao skloniste u kojoj smo se smjestili i
prenočili. Nakon više dana u šatorima na neravnom tlu, spavanje
na podu ostave nam se čini kao lukcuz. Kanu izvlačimo na obalu da
ga vjetar i valovi ne odnesu ili ne potope. S obale promatramo
razvoj situacije i ne vjerujemo da vjetar na rijeci može
napraviti toliko velike valove te ubrzo postajemo svjesni
opasnosti u kojoj bi se našli da nismo susreli svog domaćina. O
dobroti toga gospodina dovoljno je reći kako je jednom trenutku
sa sebe skinuo stari dzemper i zapalio ga da bi otjerao komarce
koji su nas konstantno i nemilosrdno napadali. Komarci su nam
bili veliki problem za vrijeme cijele ekspedicije. Susretali smo
se sa podivljalim rojevima koji su nam doslovno ulazili u oči i
usta. Nevjerojatno je kako se čovjek ni nakon jedanaest dana na
njih ne uspije barem malo naviknuti. Iduće jutro izbacujemo vodu
i blato iz kanua, zahvaljujemo se čovjeku te nastavljamo veslati
prema Staroj Gradišci do koje nas dijeli dvadesetak kilometara.
Zrak je jako vlažan, nerijetko veslamo u kišnim kabanicama. Osim
komaraca i blatnih obala na kojima smo se odmarali nismo imali
većih problema. Idućih par dana je najavljeno lijepo vrijeme što
nas je razveselilo i dalo nam priliku da očistimo i sortiramo
opremu i zalihe.
Hrana je imala jako veliku ulogu u ekspediciji. Iako
konzervirana, jela koja nam je pripremao Luka bila su jako
ukusna. Uglavnom su to bile konzerve graha i gulaša. Uz svaki
obrok kuhali smo rižu, dodavali domaću kobasicu, kukuruz i
povrće. Sve obroke smo pripremali i podgrijavali na malim
plinskim plamenicima. Pored sve hrane uzimali smo i sportske
dodatke prehrani u obliku proteina i gainera za nadopunu
energijom te za brži oporavak tijela.
Svaki dan svodi nam se uglavnom na iscrpno veslanje u sve
sporijoj i široj rijeci. Na trenutke nam se čini da smo na većem
jezeru. Sava je na nekim dijelovima široka i do tristo metara.
Veslamo u jutarnjim i popodnevnim satima sve ukupno 7 do 8 sati
dnevno uz popodnevni odmor te na taj način uspjevamo izveslati
planiranu udaljenost od 40 kilometara po danu. U jednom kratkom
periodu veslali smo i nakon zalaska sunca. Od samog početka jako
smo iznenadjeni time što ne susrećemo gotovo nikoga na obali.
Povremeno nailazimo na znakove o minskim poljima pa
pretpostavljamo da je to razlog što ne susrećemo puno ribića. U
mjestu Davor prvi se put susrećemo s gliserom granične policije
koja nas je u naredna tri dana nekoliko puta upisala u obliku
rutinske kontrole. Gledaju nas s čuđenjem kada im kažemo da
veslamo još od Bregane, ali nam uvijek požele sretan put. Na
jednom dijelu rijeke su nas otpratili dok nismo prošli kroz
virove koje proizvode stupovi mosta.
Za vrijeme trajanja cijele ekspedicije prošli smo kroz nekoliko
većih mjesta uključujući i grad Zagreb, Sisak, Jasenovac, Županju
te Slavonski Brod u kojem smo se odmorili dvadesetak minuta.
Prošli smo ispod ukupno 14 cestovnih i željeznickih mostova,
pored ušća rijeka Kupe, Une, Vrbas, Orljave te rijeke Bosne. U
Županju smo stigli 11. lipnja oko podneva gdje su nas nakon 435
kilometara dočekali rodbina i prijatelji. Sve u svemu jedna
velika avantura, izvediva, ali jako zahtjevna. Avantura koja uz
dobru tjelesnu pripremu zahtjeva i veliku mentalnu koncentraciju.
Ipak jedanaest dana na ovakvoj rijeci još uvijek nije brojka koja
jednostavno može proletjeti.
Još jednom zahvaljujemo se onima koji su nam financijski ovo sve
omogučili a to su : Transcom World Wide, Red bull, Integra
Dundović, Žito d.o.o., Coca-Cola Hrvatska, Turistička zajednica
grada Slavonskog Broda, poliklinika za estetsku kirurgiju
dr.Dario Šoš, te ordinacija dentalne medicine dr.Josip Siber.,
rekli su Luka i Fabijan.[/blockquote]
