Predizborni plakati preplavili su hrvatske gradove. Čini se kako su stranke, posebice one najveće i najbogatije, čekale posljednji trenutak da pred javnost i birače iziđu s izbornim porukama.
Kako u prvoj fazi predizborne promidžbe uglavnom prevladavaju
plakati s tekstualnim porukama, pitali smo Borisa
Ljubičića, najpoznatijeg i najnagrađivanijeg hrvatskog
dizajnera, koliko su te vrste poruka uopće razumljive širem krugu
ljudi i koliko uopće dopiru do običnih građana.
“Prije desetak dana kada sam se vraćao iz Tajvana, vozeći se
taksijem prema gradu, vidio sam dva strahovito uredna i mirna
plakata. Jedan je bio plav kao Ina ili Dinamo, a drugi je bio
bijel s tek jednim crvenim detaljem u desnom gornjem uglu. Oba su
imala strašno uredne tekstove i zapravo mi nije bilo jasno što
oni predstavljaju s obzirom na to da sam u hrvatskim novinama u
avionu čitao nešto posve drugo“, kaže. Za Ljubičića
je početak izborne kampanje, bar kada su u pitanju politički
plakati, razočaravajući, a prema njegovom mišljenju plakati su
premirni i ne odgovaraju slici stanja u kojem se
nalazimo.
Kao da prodaju kikiriki
– Definitivno ti plakati uopće ne govore o stanju u Hrvatskoj
nego su to zapravo plakatne površine na kojima je netko ispisao
nekakve svoje poruke koje kad ih pročitate i ne znače puno. U
slučaju SDP-a to su neke dosjetke koje se čak i
rimuju (“U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se
plače”) kao da se prodaje neki proizvod široke potrošnje, recimo
kikiriki. HDZ se osvrće na nekakve zasluge od prije.
Zanimljivo je da oni poručuju “Čuvajmo Hrvatsku”, a na plakatu se
nigdje ne vidi bilo kakav hrvatski identitet. Vidi se
tek linija boja koja može predstavljati i Nizozemsku, dakle
crvena, bijela i plava, smatra Ljubičić. I dok je prilično jasno
zašto vladajući idu sa smirujućim porukama, potpuno je nejasno
zašto to u ovom trenutku čini i oporba.
Politička rješenja moraju biti drska
– Posljednje vrijeme pratimo situaciju u Grčkoj i Italiji,
gdje se zapravo cijelo vrijeme nagovaralo prvo grčkog, a potom i
talijanskog premijera da odstupe. Na kraju su i jedan i drugi
možda i nevoljko ipak odstupili. Za razliku od njih, naš je
premijer odstupio mnogo prije, ali mi to nismo iskoristili.
Grčka i Italija su, kada im je premijer odstupio, krenuli
stvarati vladu koja bi mogla razriješiti njihove probleme, a mi
smo kad je naš odstupio, potrpali probleme pod tepih kao da se
ništa ne događa. Stalno igramo na takozvanu hrvatsku šutnju, a
onda se iznenadimo kada u novinama pročitamo imena, iznose i
slično. Od ove dvije trenutno konfrontirane političke
opcije – s jedne strane HDZ, s druge Kukuriku koalicija – jedna
će odnijeti pobjedu. Nakon devedesetih, kada je stvorena država,
došli smo u situaciju takozvane spirale u kojoj se oni izmjenjuju
i u kojoj mi kao građani nemamo neke šanse, jer ih i ne zanimamo.
Oni imaju takvu infrastrukturu da im se teško može stati na
kraj – smatra Ljubičić.
Dokaz da političke strukture zapravo i ne žele neke promjene on
vidi u činjenici da je za ovu kampanju jednoj stranci ponudio
plakat kojim se daje vrlo jasna poruka, ali se ta stranka
uplašila i odustala od njega opravdavajući se kako su
“njihovi glasači specifični“. Na plakatu se
nalaze tri ključna lika hrvatske politike – premijerka,
potencijalni budući premijer i njegova sjena Čačić. Iznad piše
“Ne, Ne i Ne“, a ispod stoji slogan “Trebamo drugu
Hrvatsku“. To je jednostavna i čista poruka. Za
njih ne bi trebali glasati jer su nas i doveli do ovoga što danas
imamo, tvrdi Ljubičić i dodaje kako politički
dizajn ne može odgovarati dizajnu proizvoda.
– U tome su se ovi naši prevarili jer oni misle da su
proizvod koji se onda plasira. Ne, politika je dublja, ona ulazi
u svijest ljudi, dok proizvod ulazi samo u podsvijest građanina.
Zato smatram da politička rješenja moraju biti drska i moraju
provocirati. Nažalost, u nas toga nema – ističe
Ljubičić.
STRAH OD “DRUGE HRVATSKE”
S obzirom na to da već godinama ne radi politički plakat ni za
koga u Hrvatskoj, Ljubičić smatra kako ima pravo kritički
progovoriti o onima koji svojim neinventivnim porukama zapravo
vrijeđaju same birače. “Dizajner mora imati u sebi politički
kod. Ako ga nema, ne može raditi politički dizajn. Ja sam 2003.
napravio plakat koji sam nudio svim strankama. Glasio je
‘Zaboravimo dvadeseto stoljeće’. Prekrižio sam dvije osobe koje
su ostale u 20. stoljeću – Josipa Broza i Franju Tuđmana. I svi
su se uplašili tog plakata. Smatrao sam da su ti ljudi živjeli u
prošlom stoljeću, da ih treba tamo ostaviti, a ne ih indirektno
voditi i danas na listama kao da su živi, ali nije bilo hrabrosti
za takav plakat. Mislim da se nalazimo na kraju ‘prve Hrvatske’ i
vrijeme je da napravimo drugu“, poručuje Ljubičić.
Motivirati birače
HDZ-ovu kampanju osmislio je poznati PR stručnjak iz Slovenije
Dean Verčić. Kreativni dio kampanje Kukuriku koalicije, dakle i
slogane koje su mnogi ocijenili duhovitima, ali plitkima
osmislila je agencija Bruketa&Žinić i njihov Davor Bruketa,
dok posao medijske zastupljenosti, uz ostale glasnogovornike
stranaka Kukuriku saveza, vodi Zinka Bardić iz agencije Madison.
SDP, HNS, IDS i HSU dosad su već polijepili 280 jumbo plakata i
120 city lights oglasa, a do kraja kampanje bit će ih ukupno
tisuću. “To je manje nego smo si priuštili 2007. godine, a i
dvostruko manje nego je platio HDZ za sebe“, kaže naš
sugovornik iz stožera Kukuriku saveza. Ono što PR timovi
obje strane još moraju odraditi jest ono osnovno: motivirati
vlastite birače da 4. prosinca doista i prošeću do birališta,
padala kiša, ili sjekire.
Tekst: Dražen BOROŠ i T.T. (Glas Slavonije)
