Prema riječima stručnjakinje, tek s ulaskom u pubertet potrebno je prilagoditi njegu kože
Sve više djevojčica u vrlo ranoj dobi razvija opsesiju kozmetikom i rutinama njege kože, a stručnjaci upozoravaju kako se granica pomiče do zabrinjavajuće razine. Danas, kaže farmaceutska tehničarka i stručnjakinja za kozmetiku Mirela Ilenić, anti-age proizvode koriste čak i djeca od dvije ili tri godine.
U razgovoru za RTL Direkt upozorila je kako takvi trendovi ozbiljno narušavaju djetinjstvo i mogu imati posljedice za zdravlje djece.
“Gdje je nestalo poštivanje djetinjstva?”
Ilenić ističe kako je posebno zabrinjava činjenica da vrlo mala djeca koriste proizvode namijenjene odraslima.
“Ja se vrlo često pitam gdje je nestala etika i gdje je nestalo poštivanje djetinjstva”, kaže gošća RTL Direkta.
Naglašava kako djevojčicama osnovnoškolske dobi nisu potrebne složene rutine njege kože, serumi ni anti-age kreme.
“Ne, apsolutno ne. Moramo prvo znati da je koža najveći ljudski organ i moramo se tako i prema njemu ponašati. Djevojčice do prvih dana ulaska u pubertet, kad kreće lučenje znoja, kada kreću bubuljice, ne trebaju ništa osim nekakvog blagog sapuna i nekakve blage njege, poput hidratantne zaštitne kreme. Ali bilo kakvi tonici, kiseline, rutina od šest koraka – apsolutno djevojčici do prvog ulaska u pubertet, do 11 godina, nije potrebno.”
Nakon 11. godine dovoljna su tri proizvoda
Prema riječima stručnjakinje, tek s ulaskom u pubertet potrebno je prilagoditi njegu kože.
“Onda znamo što se događa s kožom. Koža kreće lučiti sebum, odnosno kreću žlijezde lojnice, kreću žlijezde znojnice i onda trebamo malo obratiti pozornost na čišćenje i na regulaciju. Tri proizvoda – gel za čišćenje, tonik i krema apsolutno su dovoljni”, govori Ilenić.
Posebno upozorava na proizvode poput retinola, koji se posljednjih godina sve češće promoviraju i mlađoj populaciji.
“Kozmetika u sebi sadrži jako puno sastojaka. Neki od tih sastojaka, što je i pokazala Europska unija, odnosno direktiva gdje se povlače određeni sastojci, gdje se smanjuje njihova koncentracija, potencijalno su endokrini disruptori. Ako uzmemo u obzir da dijete u pubertetu kreće u spolno sazrijevanje, da žlijezde s endokrinim izlučivanjem počinju raditi svoj posao, mi tada možemo direktno s kozmetikom, koja je puna endokrinih disruptora, utjecati na hormonalni rast i razvoj djeteta. Dakle, endokrini disruptori su nešto što može trajno i nepovratno poremetiti rad žlijezda s unutarnjim izlučivanjem”, upozorava sugovornica.
“Koža se može doslovno spržiti”
Govoreći o retinolu, Ilenić ističe kako je riječ o sastojku koji nije namijenjen dječjoj koži.
“Kožna barijera djeteta je tanja. Tu nemamo debljinu stratum corneuma kao što imamo kod odraslih osoba. Automatski, tanja koža – resorpcija brža. Može doći do alergijskih reakcija, doslovce se koža može i spržiti. Tu su ozbiljni problemi kad pričamo o retinolu. Znamo gdje je retinol – do prije nekoliko godina koristio se kao lijek. On i spada u lijek i dermatolozi ga propisuju kod poremećaja strašnih akni i kod ozbiljnih problema, ne kod redovne njege”, pojašnjava Ilenić.
Dodaje kako retinol ne bi trebale koristiti osobe mlađe od 25 godina.
Roditeljima savjetuje da pažljivo čitaju sastav proizvoda i obrate pozornost na sastojke poput parabena i fenoksietanola.
“Parebni, to su neki štetni konzervansi koji mogu djeci donijeti štetu, fenoksietanol – u dječjoj kozmetici itekako je ograničen, a nalazi se”, upozorava.
Ambalaža privlači djecu, ali roditelji moraju čitati sastav
Stručnjakinja upozorava kako proizvođači često koriste šarenu ambalažu i mirise kako bi proizvodi bili privlačni djeci.
“Baš neki dan sam ušla u trgovinu i na blagajni stoji maska. Super zapakirana, kao neki crtić. Kupila sam je, cijena je bila vrlo jeftina, možda jedan euro, još i miriše po bombončiću. Možda mama to ne bi kupila, ali ako je djevojčica pored nje, znam točno već kako to ide…”
Naglašava kako roditelji moraju provjeravati sastojke, posebno kada se radi o proizvodima s hijaluronskom kiselinom.
“Ma kakva hijaluronska kiselina? Djevojčice, dječaci, mi kao ljudska bića se rađamo sa savršenom kožom i mi ne trebamo kozmetički proizvod da bi našu kožu popravili”, objašnjava Ilenić.
Dodaje kako se hijaluronska kiselina može postupno uvoditi tek nakon 21. godine života.
Što je prihvatljivo za djecu?
Na kraju je istaknula kako djeci treba dopustiti određenu dozu igre i istraživanja, ali bez pretjerivanja.
“Pa svakako neki balzam za usne koji će lagano biti obojen prirodnom bojom, koji će imati neku lijepu aromu u sebi. Je li to nekakvo lagano sjajilo – moramo razlikovati sjajila od obojenih sjajila i onih njegujućih sjajila.”
Ipak, upozorava kako višekoračne “skin care” rutine nisu primjerene djeci.
“Djevojčice, ako pričamo o uzrastu od nekih osam, 10 godina, one će staviti sjajilo, ali poanta sjajila je da ga ne ližemo, da ga ne jedemo. Kako ćemo objasniti djetetu od osam godina, koje će još lizati sladoled da ne poliže sjajilo? Dakle sjajilo da, nekakvo obojeno, neki balzam koji je obojen je OK, ali pretjerana ‘skin care’ rutina od kiselina, tonika, seruma… Nema smisla da to djevojčice koriste jer definiranje kvalitete kasnije, odnosno zrele kože, se zapravo definira u pubertetu”, zaključuje Ilenić.
