
Posebno se vraćaju oni koji su emigrirali nakon 2013. godine, često nakon što ostvare ekonomske ciljeve u inozemstvu
Procjenjuje se da se u Hrvatsku svake godine iz dijaspore vrati oko 10.000 ljudi, a u posljednje tri godine oko 30.000 odlučilo se za povratak. Najviše ih dolazi iz Njemačke, a među povratnicima prevladavaju mlade obitelji s djecom koje kao razloge navode kvalitetu života, sigurnost i želju da djeca odrastaju u hrvatskom okruženju. Priču o useljavanju donosi net.hr.
Prema podacima Ministarstva demografije i useljeništva, povratnici se najčešće naseljavaju u Zagrebu, Slavoniji – osobito u Osijeku – te u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje raste interes za manja mjesta u zaleđu.
Demograf Tado Jurić ističe da Hrvatska ulazi u novu fazu migracijskog ciklusa u kojoj emigracija više nije jednosmjerna, nego uključuje i povratak. Ipak, iskustva zemalja poput Španjolske, Grčke i Italije pokazuju da se dugoročno vraća između 10 i 15 posto iseljenika.
Istraživanja također pokazuju da gotovo polovica ispitanika iz dijaspore razmišlja o povratku. No stručnjaci naglašavaju da nije presudan samo broj povratnika, nego njihova struktura – posebno povratak visokoobrazovanih i mladih obitelji koje donose znanje, iskustvo i imaju veći razvojni potencijal.
“Ključno je pitanje strukture povratka. Posebno je važno poticati povratak studentske i visokoobrazovane populacije, jer ona donosi socijalni i ljudski kapital, međunarodno iskustvo i nalazi se u životnoj fazi u kojoj formira obitelji. Upravo ta skupina ima najveći dugoročni razvojni potencijal. U svojoj knjizi Suvremene migracije i opstanak nacije pokazujem da opseg povratka prvenstveno ovisi o percepciji institucionalne stabilnosti, profesionalnih perspektiva i dugoročne društvene sigurnosti. Povratak dakle nije rezultat pojedinačnih mjera, nego rezultat povjerenja u dugoročnu održivost života u zemlji”, navodi prof. Jurić.
Država povratnicima nudi niz mjera, uključujući potporu za samozapošljavanje do 27.000 eura kroz program „Biram Hrvatsku“, porezne olakšice, stambeno zbrinjavanje te stipendije za učenje hrvatskog jezika. Ipak, stručnjaci ističu da financijski poticaji sami po sebi nisu dovoljni – ključni faktori povratka su dugoročna stabilnost, profesionalne perspektive i osjećaj pripadnosti.
Posebno se vraćaju oni koji su emigrirali nakon 2013. godine, često nakon što ostvare ekonomske ciljeve u inozemstvu, a odluka o povratku često dolazi u fazi kada obitelji razmišljaju o odgoju djece i dugoročnoj stabilnosti života.



