Djeca su pak i sve kreativnija pa osim što koriste super snažne petarde, iste dodatno pojačavaju upotrebom karnistera s benzinom
U Hrvatskoj je već neko vrijeme na snazi djelomična zabava prodaje pirotehničkih sredstava tijekom godine, a u periodu od 27. prosinca pa do 1. siječnja ista se nalazi u slobodnoj prodaji.
Brojni zbog toga negoduju pa tako primjerice Prijatelji životinja traže potpunu zabranu čak i u tom periodu, a zasad se država nije odlučila na tako drastične mjere iako su početkom ove godine postojale naznake kako bi se tako nešto moglo dogoditi.
“Sve smo opcije stavili na stol. Jedna je bila da ostavimo samo razred F1 pirotehniku koja se sad može kupiti i to osobe starije od četrnaest godina. Sve drugo bi dali samo profesionalcima za izvođenje javnih vatrometa i glasnog pucanja. Oni će od nas biti ovlašteni i pod nadzorom. To će im se dodjeljivati za svaki poseban slučaj da mogu izvoditi javne vatromete i glasno pucanje”, objasnio je tad Nikola Turkalj, načelnik Sektora za inspekcijske poslove Ravnateljstva civilne zaštite.
Petarde pak nisu ništa novo i neobično, ali je njihova snaga u proteklim godinama zapanjujuća. I dok su primjerice prije deset i više godina najsnažnije bile tzv. “mege” i “pirotice”, danas takve petarde spadaju u red onih, gotovo možemo reći, slabijih.
Uz to, djeca su pak i sve kreativnija pa osim što koriste super snažne petarde, iste dodatno pojačavaju upotrebom karnistera s benzinom, kao što je to bio slučaj jučer u Zagrebu, ili nekim drugim dodatnim sredstvima.
Nažalost, sve to ostavlja i trajne posljedice pa je i proteklih dana zabilježeno nekoliko slučajeva teškog stradavanja djece u Slavoniji, a nekoj djeci je uz prisustvo roditelja, pirotehnika i oduzeta.
Karabit kao opasna igra
Zanimljivo pak, na tržištu i danas postoje sredstva koja mogu stvoriti veliku buku, ali ne spadaju u red pirotehničkih sredstava.
Tako smo se primjerice prisjetili karabita koji je ranije bio znatno prisutniji u industriji pa samim time i dostupniji za nabavku. Danas se pak legalno može kupiti i u trgovina s pirotehnikom, ali ne podliježe gotovo nikakvim zakonskim regulama vezanima uz istu.
“Karabit ili kalcijev karbid nije pirotehničko niti eksplozivno sredstvo, već kemijska tvar i kategoriziran je kao opasna kemikalija. Reaktivan je u dodiru s vodom ili vlagom jer stvara acetilen, izrazito zapaljiv i eksplozivan plin. Ako se taj plin nakuplja u zatvorenom prostoru i zapali se iskrom ili plamenom, dolazi do eksplozije.
Kod nestručnog korištenja vrlo je opasan jer može dovesti do eksplozije, uzrokovati požar i ugroziti zdravlje ljudi i životinja. Shodno tome, njegov promet uređen je Zakonom o kemikalijama (NN 18/13, 115/18 i 37/20) i nije u nadležnosti rada policije”, na naš upit odgovorili su iz PU osječko-baranjske.
Karabit je pak česta pojava u sjevernim krajevima Hrvatske gdje se u doba oko Uskrsa koristi gotovo kao folklorno sredstvo, ali u strogo kontroliranim uvjetima.
U našim su pak krajevima karabit koristili u kombinaciji s raznim limenkama koje su nerijetko znale i raspasti se u rukama korisnika.
“Mi uzeli amper od 25 litara i 2 kvrge karabita i … zviz u nebesa. Ne vidi se amper, ali na povratku je susjedu zviznuo na krov i porazbijalo mu crijepove. Stari me ubio načisto (ali i ostali su prošli isto). Toliko me izbubao da nisam išao u školu par dana. Nekako sam zdimio, trči on za mnom, ali ja malo brže i popeo se ja na vrh jablana na groblju. On ne posustaje, al’ ne može gore, viče “silazi” a ja izgubio moć govora. Do mraka sam ostao gore, a kako sam sišao nemam pojma…”, napisao je jedan korisnik na Facebooku.
Sve je radilo vrlo jednostavno. U limenku ste stavili navlaženi karabit, zatvorili istu, a zatim kad se plinovi oslobode kroz malu rupicu zapalili iste.
Danas bi se ovakve stvari smatrale izuzetno opasnima, a prava je sreća kako tadašnja mladež nije imala društvene mreže.
