Jedni upiru prstom u trgovce i njihove visoke marže. Trgovci, s druge strane, tvrde da marže nisu povećane posljednjih nekoliko godina
Prvi jednodnevni bojkot trgovina zbog visokih cijena hrane sve je bliže. Cilj je poslati jasnu poruku, no čini se da se glavni krivac još uvijek traži. Bez obzira hoće li građani Hrvatske u petak ući u trgovine ili ne, svima je jasno da su cijene hrane među najvišima u Europskoj uniji. No, ostaje pitanje – kome je bojkot zapravo upućen?
Građani često upiru prstom u trgovce, optužujući ih za visoke marže. Iako trgovci tvrde da marže nisu rasle posljednje dvije do tri godine, njihovu odgovornost ističu i bivši ministri.
“Marže trgovaca su sigurno visoke i uzrokuju rast cijena te nose svoj dio krivice,” izjavio je bivši ministar financija Slavko Linić.
S druge strane, trgovci krivnju prebacuju na dobavljače i njihove visoke nabavne cijene, koje, prema njihovim tvrdnjama, nastavljaju rasti. Takva situacija, prema stručnjacima, ukazuje na disfunkcionalno tržište.
“To znači da imamo monopole, duopole, oligopole koji na različite načine, nevidljivo ili manje vidljivo, mogu utjecati na cijene u svoju korist, a ne na korist potrošača,” objašnjava bivši ministar gospodarstva i profesor na Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić.
Neki smatraju da problem leži i u visokom PDV-u na hranu.
“Na jedan, manji dio asortimana prehrambenih proizvoda PDV je nešto smanjen, no na glavninu prehrambene potrošnje cijena je i dalje visoka,” ističe bivši potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Mladen Vedriš.
Hrvatska trenutno ima sniženu stopu PDV-a od 5 posto na osnovne namirnice poput kruha, mlijeka, jaja, svježeg mesa, ribe, voća i povrća. Međutim, na brojne druge prehrambene proizvode, poput jogurta, sireva, hrenovki, tjestenine, meda, smrznutog mesa i povrća, primjenjuje se standardna stopa od 25 posto. U usporedbi, Slovenija ima jedinstvenu stopu PDV-a na hranu od 9,5 posto, dok je u Njemačkoj PDV na hranu samo 7 posto. Osim toga, te zemlje značajno više proizvode vlastite hrane nego Hrvatska.
“Treba jača kontrola uvoznika, jer je neshvatljivo da su isti proizvodi u Hrvatskoj skuplji nego vani, iako su dobavljači isti,” naglašava Linić.
Dio analitičara rast cijena povezuje i s rastom plaća, iako su one povećane tek dijelu građana, uglavnom u javnom sektoru. No, to treba staviti u širi kontekst.
“Ulaskom u europsku monetarnu uniju znali smo da ćemo dobiti europske cijene, ali ne i europske plaće. Prosječna europska plaća je dvostruko viša od one u Hrvatskoj, dok je u najrazvijenijim zemljama Europske unije čak tri puta viša,” podsjeća Jurčić.
Kombinacija visokih cijena energenata i drugih faktora dodatno otežava situaciju za prosječnog hrvatskog građanina. Posljedice tih poskupljenja osjete se znatno više nego u Sloveniji ili Njemačkoj.
Unatoč postojanju agencija za zaštitu potrošača i tržišnog natjecanja, tržište ostaje neregulirano.
“Pokušajte zamisliti promet bez prometnih znakova, ili još gore, da imate prometne znakove, ali nikoga da kontrolira poštujete li pravila. Takvo je trenutno stanje na našem tržištu,” slikovito opisuje Vedriš.
Vlada, pak, nema odgovore na ključna pitanja, upozorava Linić: “Jesu li trgovci povezani, dogovaraju li se i jesu li ti dogovori unutar zakonskih okvira?”
Jurčić smatra da je bojkot znak da narod preuzima inicijativu tamo gdje je Vlada zakazala.
“Sad narod zapravo spašava ono što je trebala spasiti Vlada, a to je vrlo loša situacija za hrvatsku Vladu,” zaključuje Jurčić.
Jedan od rijetkih članova Vlade koji podržava bojkot je ministar gospodarstva Ante Šušnjar, koji je najavio kako će u petak i sam sudjelovati u akciji.