Zadnjih šest mjeseci po svim službenim statistikama plaće su počele značajno rasti. Ljudi sada s novim prihodima imaju osjećaj da žive bolje i malo manje paze nego što su pazili prije
Prosječan proizvod u sektoru robe široke potrošnje danas plaćamo
gotovo 30 posto više nego što smo ga plaćali prije dvije godine.
Novi su to podaci koje je objavio Gfk, a voditelj razvoja
poslovanja Mladen Kožić bio je sinoć gost RTL
Direkta.
Nekako smo naučili živjeti s inflacijom koja malo po malo
pada, ali kada nas podaci poput vaših prisjete koliko je život
bio jeftiniji prije dvije godine ostanemo blago šokirani. Jeste
li se i vi iznenadili?
I ja sam ostao šokiran kada podvučem crtu kao istraživač tržišta
i pogledam te podatke iako i svakodnevno kupujem i sam i
primjećujemo jako dobro svi koliko su te cijene rasle, ali kad
vidite da je zapravo riječ o rastu sa 4 i pol milijarde eura,
koliko smo trošili na namirnice prije krize,sad govorimo o gotovo
6 milijardi – tada tek taj postotak od 30 posto dobiva svoju
težinu. Odnosno prosječni udar na kućni budžet gdje smo trošili
oko 300 eura na namirnice prije inflacije sada prosječna obitelj
troši oko 400 eura.
Što se promijenilo u samim navikama potrošača u ove dvije
godine?
U svakoj se krizi naše navike na isti način promjene, bilo da je
riječ o ratnoj, recesijskoj, pandemijskoj, inflacijskoj krizi i
uvijek se u tom strahu i neizvjesnosti i pritisku na kućni budžet
povučemo. To je prirodna reakcija – rjeđe idemo u kupovinu,
pravimo zalih, tražimo više promocija, prelazimo s velikih,
skupljih brendova na trgovačke marke.
U ovoj drugoj inflacijskoj godini smo zapravo i puno novca s
velikih brendova preselili na tzv. brendove izazivače koji su u
tom nekom prostoru bitke između velikih brendova i trgovačke
marke pronašli zapravo svoj prostor pa su također počeli grickati
ove velike.
Radimo li i dalje zalihe? Kakva je sada
situacija?
Radili smo zalihe na početku inflacijske krize. Radimo ih i
dalje, ali ne u istoj mjeri, ne na isti način. Malo smo se
opustili zadnjih šest mjeseci budući da su po svim službenim
statistikama plaće počele značajno rasti, ali još uvijek nisu
nadoknadile onaj gubitak kupovne moći koji smo imali u prvoj
godini inflacije. Ipak, ljudi sada s ovim novim prihodima imaju
osjećaj da žive bolje i malo manje paze nego što su pazili prije.
Skloni smo zalihama, ali očito samo ako nađemo nešto na
akciji?
Tako je. S tim da nam je i prostor za kupovanje na akcijama sada
malo sužen budući da je Hrvatska donijela novu regulativu gdje vi
ne možete kao nekad prije reklamirati akciju, ona sada ima vrlo
uređene obrasce, tako da niti dubina niti učestalost tih akcija
više nisu onakve kakve su bile prije. Iako ih stvarno kupac traži
i otprilike jednu trećinu svog novca kada kupuje namirnice
potroši na promocijama, a to je bilo prije dvije godine čak 43
posto. Sad je negdje na 36 – 37 posto.
Velika je razlika kada govorimo o navikama po
generacijama. Toga uvijek bilo i sigurno će biti, a što je sada,
što se sada zanimljivo otkrili u ovom istraživanju?
Stariji su ti koji prvi stegnuti remen, budući da je njima
pritisak na kućni budžet puno veći nego drugima, oni otprilike
polovicu kućnog budžeta troše na namirnice, a njihove navike su
prilično drukčije. Recimo, kada kupuju svježe meso, oni će puno
češće posegnuti za janjetinom nego mladi kupci. Kada kupuju voće
stariji će posegnuti puno češće za citrusima, a mladi, za
bobičastim voćem. Jedna stvar koja je nas jako iznenadila, mi smo
u njihovim u košaricama starijih kupaca pronašli puno više
egzotičnog voća kao što su ananas i mango nego kod mladih i nego
što bi itko od nas istraživača očekivao.
Kako to objasniti?
Teško mi je to objasniti, ali mislim da bi moglo imati veze s tim
da kada nemaš novca da si priuštiš nešto luksuzno onda si
priuštite neke takve male stvari.
To je zapravo pomalo tužno. Također ono što smo vidjeli
prema istraživanju da smo se spremni odricati u nekim trenucima
krize. Čega najčešće, kojih proizvoda najčešće?
U toj prvoj fazi inflacija je pad količina koji smo kupovali je
vidljiv u gotovo svakoj drugoj kategoriji hrane. Od mliječnih
kategorija, kategorija svježeg voća, maslaca smo se baš masovno
odricali jer je njegova cijena baš strahovito rasla u toj prvoj
fazi. Čak smo i manje ulja kupovali, a rekli bi da je to jedna od
esencijalnih namirnica. Ali zaista štedjeli smo gdje god smo
mogli.
A što je sad s tom krivuljom štednje?
Nema je više, količine su se počele oporavljati. Znači mi više ne
štedimo na količinama. Govorimo o zadnjih šest mjeseci. Ponašamo
se kao da inflacije nema, iako po svim pokazateljima ona ne samo
da je nestala, nego imamo u ovoj godini svaki mjesec i dalje
dodatni rast cijena hrane. On više nije onako velik kao što je
bio, ali je negdje šest, pet, četiri posto – kako koji mjesec.
Očekuje se da će u ovoj godini hrana biti dodatnih četiri posto
skuplja u odnosu na prošlu godinu.