To je vrsta emocionalne ucjene prema roditeljima, kazao je za RTL.hr odvjetnik Antonio Volarević
Učitelji ne žele manje plaće, a ne žele ni u škole u
ponedjeljak. Sindikati čak govore kako je riječ o opasnoj odluci.
Kao i brojni roditelji, brine ih ima li za to uvjeta, je li
opasno zbog zaraze, ima li smisla da neki u školu idu, a drugi ne
idu. Svi važu argumente za i protiv, a ankete pokazuju da će vrlo
mali broj roditelja poslati djecu u škole, koje se, usput,
organiziraju samo za niže razrede.
I ministrica Blaženka Divjak vjeruje da će u
ponedjeljak u škole tek 20 do 30 posto ukupnog broja učenika, no
odbacuje tvrdnje da se nastava zapravo pretvara u čuvanje
djece.
U svakom slučaju, roditeljima koji su primorani poslati djecu
natrag u školske klupe i vrtiće, poslani su upitnici i izjave
koje su morali potpisati i na taj način preuzeti na sebe
odgovornost ako nešto krene po zlu.
O tome se za RTL.hr očitovao otac i
odvjetnik Antonio Volarević koji kaže kako
jeimao priliku pročitati nekoliko
različitih verzija pisanih izjava čije je potpisivanje nametnuto
roditeljima koji žele i mogu, a radi vlastitih radnih obaveza i
moraju svoju djecu poslati na pohađanje redovne nastave u
hrvatskim osnovnim školama.
Emocionalna ucjena
Valja istaknuti da isto vrijedi i za roditelje vrtićke djece.
“Kao roditelj, sa žaljenjem mogu reći da se u većini slučajeva
radi o izjavama koje su koncipirane tako da sadrže neku vrstu
emocionalne ucjene prema roditeljima i kojima ravnatelji škola
samoinicijativno pokušavaju ‘oprati ruke’ i prenijeti
odgovornost, odnosno čak i obeshrabriti roditelje s ciljem da
svoju djecu ipak ne dovode na nastavu, iako su za to u najvećem
broju slučajeva objektivno ispunjene sve preporuke
ministarstva. Neke izjave čak počinju riječima: ‘Usprkos
preporukama ministarstva, ja, kao roditelj izjavljujem da želim…,
te jamčim da…”, upozorava Volarević.
No, tvrdi kako takve izjave nemaju pravnog učinka.
“Kao pravnik, mogu reći da takve izjave i nemaju nekog smisla,
odnosno pravnog učinka te da se radi o jalovom pokušaju prijenosa
pravne odgovornosti koja se na takav način suštinski i ne može
prenijeti. Naime, i škola i građani su već po zakonu odgovorni
svatko za svoje postupke i svatko za svoje propuste. Koliko mi je
poznato, takve izjave i nije sastavilo Ministarstvo znanosti i
obrazovanja niti su one sastavni dio preporuka ministarstva, nego
su iste samoinicijativno nametnute od strane ravnateljske
grupacije”, pojašnjava odvjetnik.
“Tko meni garantira da školsko osoblje nije zarazno?”
Smatra da je šteta što ministarstvo nije reagiralo i izdalo
naputak da ravnatelji nisu ovlašteni uvjetovati roditeljima
prijem djeteta u školu potpisivanjem izjava kojima roditelji
preuzimaju na sebe odgovornost.
“Takve se izjave ne zahtijevaju niti prilikom ulaska
građana u javni prijevoz, trgovinu, bolnicu, poštu, ljekarnu,
zapravo praktički nigdje, pa ni u vrhuncu primjene epidemioloških
mjera. Postavljam pitanje, hoće li meni, kao roditelju, ravnatelj
škole predati pisanu izjavu da on/ona, nastavno osoblje, domari,
čistačice i kuharice, nemaju temperaturu ili da nisu kronični
bolesnici, da ne spadaju u kritične skupine ili da nemaju
Covid-19? Ako škola meni neće predati takvu izjavu, zašto je ja
moram predati školi?”, pita Volarević.
Međutim, ovakav pristup ministarstva i ravnatelja već je polučio
“uspjeh” jer su mnogi roditelji koji su htjeli i mogli, pa i
morali svoju zdravu djecu uputiti na nastavu, pritom poštujući
preporuke ministarstva obrazovanja, ipak odustali od te potrebe
kada su im ravnatelji nametnuli kao uvjet potpisivanje spornih
izjava.
“Primjerice, u jednom razredu jedne zagrebačke škole nakon
najave da će se škole otvoriti za razrede od prvog do četvrtog,
roditelji su prijavili dolazak 17 od ukupno 23 djece. Međutim,
nakon obavijesti ravnatelja u kojima im se uvjetuje potpisivanje
izjave o odgovornosti i jamčenju za podatke, većina je odustala
iako su ispunjavali sve preporuke ministarstva. Tako je na popisu
djece koja dolaze u školu ostalo tek troje. Dakle,
obeshrabrivanje roditelja je uspjelo”, kazao je i naglasio:
“Preporuke ministarstva su paušalne, polovične odnosno
neprecizne, te ispada da je ministarstvo odgovornost prebacilo na
ravnatelje, a ovi to pokušavaju prebaciti na roditelje. Cijelom
ovom akcijom dijelu je učitelja, koji su ionako preopterećeni,
stavljen na teret dupli zadatak. I dalje moraju brinuti o on-line
nastavi te istodobno se posvetiti djeci koja dolaze u školu na
redovnu nastavu.”
Odvjetnik Volarević je mišljenja da je škole trebalo otvoriti za
sve na jednak način, naravno ako su za to po mišljenju stručnjaka
ostvareni epidemiološki uvjeti, ili u slučaju suprotnog
mišljenja, da je i dalje nastavljena on-line nastava za sve.