Tvornica ulja Čepin, inače jedina veća hrvatska tvornica za primarnu preradu jestivog ulja, poslije dugog razdoblja nerada, napokon je uspjela pokrenuti barem dio svojih pogona.
Ma koliko apsurdno zvučalo, danas je u Hrvatskoj zaista prava vijest da se u nekoj tvornici nešto – proizvodi! Nakon dvadesetak godina sustavnog zatiranja svega što ima veze s radom i proizvodnjom, dovedeni smo u situaciju da takvu informaciju čujemo s dozom čuđenja. Ono što bi trebalo biti posve uobičajeno i normalno, postalo je iznimka. Eto, i to se događa. Tako je Tvornica ulja Čepin, inače jedina veća hrvatska tvornica za primarnu preradu jestivog ulja, poslije dugog razdoblja nerada napokon uspjela pokrenuti barem dio svojih pogona.
Naime, uljara zbog nelikvidnosti nije mogla financirati otkup
sirovine, te su u 2011. godini preradbeni kapaciteti bili
iskorišteni samo 40 posto, a poslovanje se svelo samo na uslužnu
djelatnost. K tome, banke su blokirale račune zbog nepodmirivanja
dospjelih kreditnih obveza, ali je 31. kolovoza 2012. godine
račun deblokiran i strojevi su opet pokrenuti. Sretna je okolnost
da se to dogodilo upravo u vrijeme kada se približava kraj
preduge trakavice o privatizaciji ove tvornice, čiji je većinski
vlasnik (81,48 posto temeljnog kapitala) još uvijek država.
Poslovni bonus nove uprave
Ivica Vrkić, predsjednik Uprave i Zvonko
Erak, predsjednik Nadzornog odbora Tvornice ulja Čepin,
tih su se nezahvalnih dužnosti prihvatili početkom ove godine
upravo s ciljem da tvornicu spase od stečaja i uz pomoć Vlade
dovrše proces privatizacije. Stoga je ponovno pokretanje
proizvodnje samo svojevrsni bonus njihova rada.
“Doduše, još je uvijek riječ samo o lohn poslovima, ali da
nismo oživjeli proizvodnju, ne bismo bili ni zanimljivi na
tržištu. Time smo pokazali da je tvornica tehnološki i kadrovski
spremna i sposobna, te da funkcionira. Iako smo, nadam se, u
završnoj fazi privatizacije, ponašamo se kao da se ne događaju
takve bitne promjene, nego pregovaramo o nabavi sirovine kako
bismo u cijelosti zaokružili proces proizvodnje te naše ulje
plasirali na tržište i prije završetka privatizacije”,
objašnjava Ivica Vrkić dodavši kako ga, unatoč brojnim
nepoznanicama, raduje nedavna odluka Vlade o ubrzanju procesa
privatizacije.
Odlučuje Vlada
Naime, Vlada je početkom listopada donijela odluku o posebnom
načinu raspolaganja poslovnim udjelima Čepina, a Ministarstvo
gospodarstva na čelu s Radimirom Čačićem zaduženo je da Vladu u
roku od sedam dana izvijesti o ocjeni pristiglih ponuda i
zaključku pregovora te predloži odabir jednog od tri potencijalna
investitora koji su se nedavno javili na javni neobvezujući poziv
za preuzimanje uljare. Riječ je o tvrtkama Mambo iz
Osijeka (tvrtka iz sustava Žito Grupe Marka Pipunića), potom
Envien a.s. iz Bratislave, te PS International Ltd. iz Sjeverne
Karoline. U odluci se također navodi kako će konačnu
odluku o izboru investitora, početnoj cijeni i uvjetima prodaje
donijeti Vlada, a u njenu obrazloženju da se na ubrzani postupak
prodaje ide zbog velikih teškoća u kojima se ta tvrtka nalazi
duže vrijeme.
Kad je riječ o toj odluci, Vrkić za Privredni vjesnik kaže kako
se “uzda u to da će ljudi u Vladi znati izabrati najboljeg
ponuđača, i to onoga koji će najviše investirati i voditi računa
o interesima radnika”. “Krajnje je vrijeme da se završi
privatizacija uljare, da dođe novi vlasnik i Tvornica ulja Čepin
stane na svoje noge te na tržište konačno izađe sa svojim
prepoznatljivim kvalitetnim proizvodima”, zaključuje Vrkić.
Amerikanci misle ozbiljno
Zanimljivo je da su predstavnici američke kompanije u
nekoliko navrata posjetili tvornicu. Prema nekim
informacijama, oni su ozbiljno zainteresirani ne samo za
uljaru, nego i za mnogo veću kupnju u osječkoj
poljoprivredno-prehrambenoj branši.
“Prilikom jedne od posjeta uljari, Amerikanci su govorili o investiciji u ekstrakciju ulja, dakle da se tehnološki još više podigne razina obrade. Osim toga, jako su zainteresirani za povećanje ukupnih kapaciteta tvornice budući da imaju pouzdanog kupca ulja. To otvara i velike mogućnosti proizvođačima suncokreta jer se kroz kooperaciju može planirati sadnja suncokreta i dugoročan razvoj ove kulture. Takav pristup važan je ne samo zbog tvornice, nego i zbog uključivanja mnogo većeg broja poljoprivrednih proizvođača i potencijalnih kooperanata ove tvornice”, kaže Vrkić.
Tekst: Svetozar Sarkanjac/Privredni.hr