Sada već tradicionalna četvrta sekcija Odsjeka za psihologiju održana je 19. veljače 2014. godine u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Ideju o sekciji dale su dr. sc. Anđelka Metzing, viša predavačica
i prof. dr. sc. Marina Ajduković, a kako bi se tadašnji Studij, a
današnji Odsjek za psihologiju uključio u promociju spoznaja
važnih za mentore studentske prakse, ali i psihologe
općenito.
Na prvoj sekciji održanoj 10. ožujka 2011. godine predavali su
profesorica Ajduković i profesor Kolesarić. Prof. dr. sc. Marina
Ajduković je tada imala predavanje na temu “Uloga mentora u
razvoju profesionalnih kompetencija psihologa u zajednici”, dok
je prof. dr. sc. Vladimir Kolesarić predavao o Etičkim
kompetencijama psihologa u zajednici. Sljedeće godine je u okviru
sekcije promoviran Zbornik radova s III. znanstveno-stručnog
skupa posvećenog pitanjima nasilja, te su predavali prof. dr. sc.
Vladimira Kolesarića (“Introspekcija u radu psihologa”) i dr. sc.
Daniela Šincek (“Važnost vršnjaka tijekom adolescencije –
istraživačka i tretmanska perspektiva”). Treća sekcija je održana
28. veljače 2013. godine te su na njoj predale izv. prof. dr. sc.
Gorka Vuletić (“Zdravlje i kvaliteta života stručnjaka pomažućih
zanimanja) te doc. dr. sc. Daniela Šincek (“Djeca s poremećajima
u ponašanju – kako s njima?).
Četvrta sekcija Odsjeka za psihologiju održana je u okviru 7.
tjedna psihologije te su izlagale Ana Jakopec i Marija Milić. Ana
Jakopec je imala predavanje na temu “Efekti (ne)usklađenosti
organizacijske pravednosti i pravednosti rukovoditelja”, a Marija
Milić je predavala na temu “Razvoj autobiografskog pamćenja – što
djeca misle da znaju o sebi?”
Kao ključne spoznaje prvog predavanja kolegica Jakopec izdvaja:
“Organizacije bi trebale težiti ne samo percepciji
pravednosti u procesima upravljanja ljudskim resursima, već i
povećanju sukladnosti organizacijskih sustava i postupaka
rukovoditelja. Primjenjujući načela distributivne, proceduralne i
organizacijske pravednosti, organizacije mogu prevenirati, ili
barem ublažiti nepoželjne efekte percipirane
nepravednosti.”
Kolegica Milić ovako sažima zaključke svog predavanja:
“Autobiografsko pamćenje spoj je semantičkog i epizodičkog
pamćenja te samosvijesti o doživljenim iskustvima u svrhu
stvaranja naše životne priče koja nas definira kao pojedince.
Naša prva sjećanja počinju u razdoblju između 2. i 4. godine.
Postoji nekoliko objašnjenja zašto ona počinju baš tada a brojni
autori smatraju kako su jezik i elaborativno pripovijedanje s
djecom ključni su u stvaranju ovog oblika pamćenja kod
djece.”
Na veliko zadovoljstvo Odsjeka za psihologiju kao organizatora,
sekcija je bila izuzetno posjećena, a zamjetno je da sudionici
nisu bili samo studenti i kolege psiholozi, već i osobe koje ove
teme profesionalno ili osobno zanimaju, iako nisu psihološke
struke. Puna Svečana dvorana i zainteresirana publika koja
postavlja relevantna pitanja motivacija su da se ova tradicija
nastavi i ubuduće. Raduje nas i mogućnost da se kolegama
mentorima studentske prakse kroz ova predavanja koja Hrvatska
psihološka komora boduje sudionicima na određeni način zahvalimo
za trud koji ulažu u edukaciju naših studenata.