Na mail adresu naše redakcije siglo je pismo jedne čitateljice ogorčene zbog neodgovornih vlasnika pasa. Pismo prenosimo u cijelosti, a vi svoje komentare ostavite ispod teksta.
[span class=attention]POGLEDAJTE:
‘Psećem izmetu nije mjesto u parkovima’[/span][span
class=attention]POGLEDAJTE: Osijek
dobiva prvo igralište za pse[/span][blockquote]
Da bi danas čovjek bio društveno prihvatljiv mora imati posao,
muža ili ženu, dijete i ljubimca. Ako imate samo posao, možete se
neko vrijeme izvlačiti da za drugo nemate vremena jer eto želite
izgraditi karijeru. No, kako vrijeme odmiče, dobronamjerni ljudi
će vam dati na znanje što vam sve treba da budete sretni u
životu. Muž, dijete, ljubimac. Ponekad ćete to sve dobiti u
jednom paketu, možda će vam muž biti i posao, i dijete i
ljubimac. No, nadam se da ćete ipak ići nekim redom.
Ljubimac. Danas sve može biti ljubimac. Muškima je to auto i
motor, djeci životinje, a ženama ljubavnici. No, trenutno je u
modi kućni ljubimac pas.
Svi moraju imati psa. I ona baba kojoj je muž
umro nedavno, pa ga je zamijenila ljubimcem da ne bude usamljena.
I ona žena u srednjim godinama (čitaj preko 50), kojoj su djeca
odlepršala u svijet, muž je nije pogledao kao ženu tko zna
koliko i umjesto ljubavnika kupila si je psa. Bar da se netko
obraduje kad dođe kući s posla. A možda i uz pomoć psa nađe neku
“srodnu dušu” za šetnju. Psa žele imati i velika većina mladih
roditelja jer to pozitivno utječe na razvoj djece, a možda je
razlog i taj da su djeca baš poželjela novu igračku, ovaj put
živu.
Pa svim novopečenim vlasnicima pasa želim prvo poručiti:
1. Psi nisu igračke. Psi su živa bića.
I zato prije nego nabavite psa, pročitajte koju knjigu o njima,
npr. Rujane Jeger “Bez dlake na jeziku”, koja će vam detaljno
opisati što vas sve čeka. A ne da ga kupite, potrošite nekoliko
stotina eura, platite cijepljenje, kupujete kojekakvu skupu hranu
za štence, a onda kad idete na ljetovanje ostavite ga na kraju
grada.
Mi koji ovdje živimo i volimo životinje, toga nam je dosta! A
dosta je i onima u azilu koji muku muče sa udomljavanjem tolikog
broja pasa, koji su u jednom trenutku bili slatki, a u drugom
dobili nogom u guzicu. Zato budite pametni i prvo razmislite
jeste li uopće tip za pse?! Pas je odgovornost koja traje duže
nego pojedini brakovi.
I sad dolazimo na dio na koji će se ponosni vlasnici pasa dignuti
na noge. A to je upravo ta odgovornost. Dakle,
kupili ste psa, potrošili novce na veterinara, na igračke, uzice,
jastučiće za pse, hranu ovakvu, onakvu. Sve ja to razumijem, baš
kao i mnogi drugi roditelji. Hej, pa vama su psi članovi obitelji
zar ne?! E, pa kao što ne biste dopustili da vaše dijete čučne i
pokaki se nasred puta ili trave, ili kao što biste propali u
zemlju od srama da se vaš muž ili žena pokenja na travi ili
stazi, tako trebate imati isti osjećaj i kad se vaš pas posere
bilo gdje. Ima i onih koji pokupe govno iza svoga psa, ali takvi
su rijetki i njih se ovo naravno ne tiče.
No, velika većina vlasnika pasa kad pas sere po travi ili putu,
(Bože moj, stislo ga je, cijeli dan je u zatvorenom, i to
razumijemo) okrene glavu i pravi se kao da ništa nije vidjelo.
Kad je pas gotov, ti isti vlasnici krenu dalje, a
govno naravno ostane. I kao što se na jednoj
facebook stranici nedavno vodila rasprava smrdi li pseće govno
ili ne, jesu li osječki travnjaci zasrani psećim ili ljudskim
govnom, koje po toj raspravi navodno jače smrdi. Ne radi se uopće
o smradu. Već o kulturi.
Dakle imate psa, super. Živite u stanu, što za psa i nije tako
super, ali ljudi su općenito sebična bića pa ih uopće ne
zanima kako je nešto drugima, bitno je kako je njima ljudima. Pas
treba obavljati nuždu. Obavit će je na travi. Super! Ali onda to
i pokupite.
2. Psi seru. Pomirite se s tim. Pa molim vlasnike pasa da
pokupe njihova govna. To se zove odgovornost!
I sad će neki skočiti na noge, reći koja to neurotičarka piše,
govno je 100% organsko prirodno i kao takvo priroda će ga
razgraditi. Istina, ali dok priroda obavi svoje na tom istom
travnjaku će se igrati moje dijete i djeca mnogih drugih
roditelja. I koliko god mi voljeli pse i životinje, toliko nam se
gadi ta nekultura.
To da nema niti jednog travnjaka u Osijeku koji nije zasran. (I
ne, čišćenje travnjaka od govana vašeg psa nije obaveza
djelatnika Unikoma.) I dok vi vlasnici pasa nakon šetnje operete
nožice svoga psa u kadi, a nadam se i guzicu, jer ako ima dužu
dlaku, dio govna zna ostati na dlaci (znam iz iskustva, cijeli
život sam živjela sam psima), iskreno se nadam da znate ako ne
operete guzicu svom psu da se to razvlači po vašem tepihu i
krevetima i gdje ga već sve puštate. Nadam se da ne boravi cijelo
vrijeme na balkonu.
Za to vrijeme roditelj male djece koje ugazi, sjedne, uprlja sve
i svašta s tim govnetom vašeg psa, mora, ne samo oprati svoje
dijete, i odjeću (nema šanse da dva puta izađe u istoj odjeći jer
nema trave u kojoj nema govna), već moraju živjeti u strahu od
mogućih bolesti koje se mogu dobiti.
I sad će oni isti opet ustati i reći pa ako vam se ne
sviđa, stavite svoje dijete pod stakleno zvono. Ok, reći ćemo mi.
No, samo da vas sve lijepo podsjetim. Nedavno su bitku s
roditeljima izgubila 4 stabla, 4 platane pored jednog vrtića na
Bosutskom naselju, upravo zbog izmeta ptica, koje nije ni govno,
već se zove nečisnica. Dakle “vrane”, a zapravo su bili gaćci su
redovito nečistili dječje igralište i roditeljima je prekipjelo,
urgirali su da se posjeku ta drveća, unište gnijezda. I za manje
od tjedan dana tih stabala više nije bilo. Nikakvi pojedinci, ni
udruge nisu mogle učiniti ništa jer je zdravlje i
sigurnost djece ispred svega.
Pa po toj logici zdravlje i sigurnost djece je i ispred govneta
vašeg ljubimca! Ako moj otac koji ima 74 godine i već 18 godina
jednog te istog psa u dvorištu, svaki dan skuplja govna, onda
možete i vi! I nemojte se iznendaditi kad se neki roditelji
glasno izderu
“NE HODAJ PO TOJ TRAVI! JEL´ VIDIŠ DA TU PSI
SERU!”
Onda nemojte biti povrijeđeni jer je to vaš član obitelji, ali
taj vaš član obitelj treba nekoga da pokupi govno. Pa ako vam je
gadljivo skupljati govna za vašim ljubimcem sa vrećicom, ponesite
si lopaticu i metlicu i bacite u prvi koš za smeće. Ili
jednostavno kupite čivavu koju ćete nositi u torbici pa neka vam
sere u torbici! Ili još jednostavnije nemojte imati psa jer ako
vam govno problem, niste tip za psa.
I za kraj nešto što je jako bitno, a što vlasnici pasa često
zaborave. Samo zato što vi volite pse, ne znači da ih svi vole.
Mnogi ih se boje, a pogotovo mala djeca. Ja obožavam pse i svoju
ljubav sam prenijela na svog sina, koji ima 18 kg. Pa sad si
zamislite situaciju.
Moje dijete i njegovi prijatelji, neki veći, neki manji,
igraju se na dječjem igralištu. Na klupici od dječjeg igrališta
sjede vlasnici pasa, jedan ima bijelog labradora, a drugi dva
haskija. Psi su ok. Neće ugristi. Ali neka djeca u to ne vjeruju,
boje se i ne žele se igrati. Djeca koja se ne boje pasa ne će
obraćati pažnju na vašeg psa i njegovu igru sa drugim psima koji
su duplo teži i u nekom trenutku nepažnje vas, vašeg psa i
djeteta može se dogoditi da se vaš pas zabije u dijete i svom
snagom ga sruši.
Ne pišem vam teoretsku situaciju. No, bitno je da svi vlasnici
pasa ovo zapamte:
3. Dječja igrališta su namijenjena samo i isključivo igri
djece, a ne vaših ljubimaca i vas samih.
I baš mi je žao ako imate i dijete i ljubimca pa sad morate
jednog šetati, a s drugim biti na igralištu, ali to je vaš
izbor.
I dok vi sjedite sa svojom težinom na toj ljuljački misleći kako
vas može izdržati, sjetite se da je to namijenjeno djeci i da pod
vašom težinom, će se s vremenom te ionako jadne ljulje, strgati.
Grad nema novaca, znači djeca će ostati zbog vas odraslih bez
igrališta, a ne nekih delikvenata.
Postoje mnoga mjesta na kojima možete šetati pse, ali dječja
igrališta nisu jedno od tih mjesta. I bez obzira što nema, ili je
netko strgao znakove da je tu zabranjeno šetati pse, trebali
biste biti toliko pametni da to sami znate. I onu spiku “neće moj
pas ugristi, ma on ne grize”, ostavite za sebe. Psi osjete koji
se ljudi ili djeca njih boje i ta vaša rečenica ne će pomoći
nekome tko se boji pasa.
Ovo vam piše roditelj jednog 5-godišnjaka. Mi roditelji
koji volimo životinje, koji smo odrasli sa psima, ogorčeni smo na
pomodarstvo vlasnika pasa. Svjesni smo da ću uvijek biti onih
koji će čuvati svog ljubimca kao svoje dijete, koji će pokupiti
govna iza svog psa i koji će se držati dalje od dječjih
igrališta.
No, svjesni smo da će biti uvijek i onih kojima nije stalo za
druge i njihova mišljenja. I zato molimo sve da se konačno počnu
naplaćivati kazne za vlasnike pasa koji ne obavljaju svoju
dužnost. Jer mi smo nacija koja ništa ne nauči dok ne plati
kaznu.[/blockquote]
Na mail naše redakcije pristiglo je i pismo reakcije koje
također prenosimo u cijelosti. Autorica se potpisala kao izvjesni
Ludjo Žestoki.
[blockquote]Zatečena mnogobrojnim primjedbama u zadnje vrijeme na
pseći izmet (ili da kažem da svi shvate GOVNA; pošto vidim sada
se sporazumijevamo ne književnim jezikom), eto i sebi dajem pravo
i slobodu osvrnuti se na današnje društvene probleme, koje je
očito najlakše prebaciti na one koji se ne mogu braniti.
Hodajući gradom, možete vidjeti pune podove žvakaćih guma,
alkoholne boce po parkovima, opuške, zidove predivnih objekata
upropaštene kojekakvim grafitima (nazovimo to umjetnost)…ali
postoji tu u Osijeku našem ”divnom” i groznijih prizora; negdje
prije krenem na željeznički most – liftom, kad u njemu starac,
pijanac što li je..čuči i što drugo – obavlja nuždu (SERE)! Niti
zaustavio se nije obavio svoje i otišao. Istina, za dan dva
dizalo je bilo očišćeno, svaka čast Unikomu i onima koji
održavaju naš grad koliko toliko urednim. Pa tako, možete naići
na pijance koji uriniraju po kućama, živicama čak i automobilima.
Dajte ljudi da li je to prihvatljivije od izmeta jednog psa ili
mačke?!?
Da on je pijan, jadan….puke isprike zatupljelih slavonaca!
Navodno, u Europskoj smo uniji, u zemljama van naše granice, psi
su dobro došli jednako koliko i ljudi, u restorane, muzeje,
hotele……Vadimo se na to, pseći izmet zagađuje, kuće zapišane,
djeca su nesigurna na tim ajme čuvanim igralištima!
Pa što se dogodi kroz 10-15 godina s tim ”anđelima” s tom
djecom…pa našim stavovima, našim razmišljanjima postaju ljudi
kojih se treba bojati! Alkoholizirani manijaci, drogeraši, ali
naravno svaki roditelj brani svoje (čast izuzecima koji su zbilja
od svoje djece učinili ljude). Pa da se uhvatimo teme naše
policije – sigurnost i povjerenje, što li…oni od svih problema
u gradu, zaustavljaju, kog drugog – bicikliste! Da da, biciklisti
su oni koji čine abnormalne prekršaje, vozeći se po stazama.
A gdje je zaustavljanje manijaka koji voze 80km/h po malim
sporednim ulicama, zaustavljanje tramvaja koji se ne zaustave na
obaveznom STOPu (npr. Reisnerova ulica), kontroliranje
katastrofalno zakrčene Industrijske četvrti; kamioni stoje,
nemoguće je cirkuliranje kroz te ulicu, pa to ko da si na
gradilištu, a ne praktično u centru grada.
Nazovete li policiju, za koji od tih problema, uputit će vas na
redare u tom dijelu ulice, oni će vas vratiti na telefonski broj
policije…i tako u krug! U Retfali, Romi zaštićeniji od ikoga,
ostavljaju svoj otpad, uključujuči i DJEČJE pelene gdje god
stignu. Grozno!
Za kraj, mogu samo reći da NISAM jedna od vlasnika pasa (da
se ne bi mislilo nešto krivo), ali u Osijeku sam od svog rođenja,
i sve ogorčenija načinom života u želji za promjenom, mogu samo
priželjkivati da će se ljudi unormaliti, da neće sve probleme
svaljivati na pse i mačke, sa isprikama djeca su mi
ugrožena…..da i ta djeca također zaseru parkove, majke to ne
kupe, zašto? Valjda jer su to dječji parkovi!
Ispričavam se ukoliko sam nekoga uvrijedila; ali
ako ćemo realno, svatko na nekog drugog svaljuje, nitko ne gleda
sebe, svoje mane, i znam da će ovaj tekst mnogi popljuvati jer
jednostavno bolje je držati se većne i slabije uništavati, no to
je već postalo normalno… ali, možda bi bilo vrijeme da se
počnemo voditi za onim: budi promjena koju želiš vidjeti
u svijetu![/blockquote]
SiB.hr