Snijeg iz vedra neba, zadnjih nekoliko dana cvijet topole zavladao je i zrakom i zemljom. Ekološki je to problem grada Osijeka koji stvara svjetlosmeđe sjeme crne topole snježnobijelih niti, inače poznatije kao kunadra.
U okolici Osijeka je oko 30 tisuća hektara pod šumama topole.
Osim što nas iritira dok se krećemo ulicama, one se još i uvlače
u domove i ostale zatvorene prostore odakle ih je teško maknuti,
a aktualno razmnožavanje tog stabla stvara i velike zdravstvene
tegobe i ljudima i životinjama.
– Ovo je javnozdravstveni problem o kojem se mora progovoriti
i pozvati odgovorne da nešto učine, jer koristi od ovog stabla u
Osijeku više nema, a problemi koje stvara su ogromni. Naime, ako
ovih dana učestalo kišete, kašljete, suze vam oči ili curi nos,
najvjerojatnije je kriva Populus nigra. Riječ je o stablu koje je
ovdje planski sađeno, i to ponajprije zbog Tvornice šibica, jer
je riječ o stablu koje se koristi kao sirovina u tu svrhu. Zbog
toga su ovdje sađeni američko-europski hibridi, koji brzo rastu i
imaju dobru eksploataciju, no šibicare već odavno nema, a nama su
ostale šume topole. Prema mojim spoznajama, od 70.000 hektara
šuma, s koliko raspolaže osječka uprava Hrvatskih šuma, čak
30.000 hektara čine šume topole. Riječ je o stablu koje je
iznimno jeftino, pa je prostorni metar topole oko 200 kuna, dok
je, primjerice, prostorni metar hrasta više od tisuću kuna. Stoga
je ovo potpuno neisplativo drvo, a zanimljivo je da ga se i dalje
sadi, upozorava za
Glas Slavonije, prof. dr. sc. Damir
Gugić, voditelj Odjela za radioterapiju i
onkologiju u KBC-u Osijek.
Oko 10 posto populacije alergično je na pelud tog stabla, međutim
veći problem nastaju bolesnicima s dišnim bolestima i
životinjama.
– Ona smeta bolesnicima koji nose kanile jer se lijepi. Osim
toga, izaziva ugibanje riba jer se lijepi na škrge, a stoci se
lijepi na vlažne njuške i stvara pneumoniju, a ona ne može poput
nas skinuti rukom nanose bijelih ljepljivih vlakana. Kada bi se
izračunala šteta koju čini topola, nerazmjer njezine koristi i
štete bio bi ogroman. Stoga su ovo drvo u brojnim zemljama
posjekli, a ja, osobno, aludiram na agronome i šumare da o
sličnom razmisle i na našem području – poručio je prof. dr.
sc. Gugić.
SiB.hr