Pokušali smo saznati koji su to argumenti za i protiv same nuklearne energije
*Članak je nastao 2014. godine, ali je i danas itekako aktualan zbog energetske krize uzrokovane ratom u Ukrajini i sankcijama Rusiji
Stavovi o nuklearnoj energiji i njezinoj primjeni u mirnodopske svrhe oduvijek su bili oprečni. No iz oprečnih stavova i argumenata koji ih brane i zastupaju dolazimo do novih spoznaja i unaprijeđujemo kvalitetu našeg života. Stručnjaci okupljeni oko portala Nemis.hr pokušali su dati svoje mišljenje na tu temu.
Najvažniji argumenti ZA i PROTIV nuklearne energije, odnosno nuklearnih elektrana su:
ZA
– stabilan i pouzdan izvor električne energije
Nuklearne elektrane trebaju relativno m+alu količinu goriva koje
se u Glossary Link reaktor stavlja jednom u 18 ili 24
mjeseca, te su stoga manje podložne promjenama cijena goriva na
tržištu ili iznenadnom nedostatku goriva zbog geopolitičkih
razloga ili prirodnih katastrofa.
Statistički podaci prikupljeni u zadnjih pedesetak godina
bazirani na podacima o radu petstotinjak nuklearnih elektrana
pokazuju da su nuklearne elektrane izuzetno pouzdane u smislu
osiguravanja opskrbe električne energije. Veliki broj nuklearnih
reaktora koji su danas u pogonu ima faktor iskoristivosti veći od
0,9 što znači da je tijekom godine reaktor u pogonu cca. 330 dana
na punoj snazi. Preostali dani u godini koriste se za redoviti
remont i izmjenu goriva.
– siguran izvor električne energije
Problematika sigurnosti energetskih postrojenja u javnosti se
često pojednostavljeno percipira uzimajući u obzir samo
katastrofalne akcidente tijekom pogona, a ne gleda se
sveobuhvatan energetski ciklus. Stoga je izrazita negativna
percepcija sigurnosti nuklearnih elektrana, dok se sigurnost
ostalih energetskih postrojenja na fosilna goriva i obnovljive
izvore energije uglavnom ocjenjuje pozitivnom ocjenom, iako je sa
stajališta struke ta ocjena upitna.
Činjenica je da akcident u nuklearnoj elektrani može biti
katastrofalan, ali je isto tako činjenica da su mjere koje se
poduzimaju kako u svrhu sprečavanja mogućnosti nastanka
akcidenta, tako i u svrhu kontrole posljedica eventualno nastalog
akcidenta sveobuhvatne. Tako postoji čitav niz mehanizama koji
smanjuju vjerojatnost ozbiljnih akcidenata na najmanju razumno
moguću mjeru, a postoji i redundantni niz zaštitnih barijera koji
sprečavaju širenje radijacije u slučaju akcidenta, tzv. Glossary
Link obrana po dubini.
Upotreba nuklearnih elektrana jedan je od najsigurnijih načina
proizvodnje električne energije. Procjenjuje se da svake godine
više od 10000 građana SAD-a umire od respiratornih bolesti
povezanih sa izgaranjem ugljena u elektranama na ugljen.
Istodobno, u SAD-u nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj zbog
akcidenta u nuklearnim elektrana u SAD-u. Iskapanje ugljena svake
godine odnosi preko 6000 ljudskih života samo u Kini. Iskapanje i
kasnija eksploatacija uranove rudače povećava izloženost radonu
koji ostaje u talogu, ali istovremeno se smanjuje buduća
izloženost radonu na mjestu iskopa, pa se procjenjuje da je
kumulativni efekt smanjenje smrtnosti zbog izloženosti radonu.
– mala emisija stakleničkih plinova
Ispust ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova u nuklearnim elektrana gotovo je zanemariv, posebice u usporedbi s ispustom stakleničkih plinova u elektranama na ugljen.
Tijekom pogona nuklearna elektrana ne emitira stakleničke plinove, no emisija stakleničkih plinova odvija se pri iskopu i obradi uranove rudače, izgradnji postrojenja, transportu i sl. Procjenjuje se da nuklearna elektrana, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus elektrane i sve korake pridobivanja uranove rudače, njezine obrade, pripreme goriva, kao i upravljanje otpadom, emitira ekvivalent od 66 gCO2 po kWh proizvedene električne energije. Usporedbe radi, elektrana na ugljen emitira oko 960 gCO2e/kWh, a elektrana na plin 440 gCO2e/kWh.
Solarna i kopnena elektrana na vjetar emitiraju oko 32 gCO2e/kWh, odnosno 10 gCO2e/kWh, ali riječ je o funkcionalno različitim tipovima elektrana koje se ne mogu uspoređivati. Nuklearne elektrane i elektrane na fosilna goriva su elektrane velikih snaga i velikog faktora iskoristivosti koje se prvenstveno koriste za pokrivanje baznog opterećenja, a solarne i vjetroelektrane su elektrane malih snaga i malog faktora iskoristivosti, koje se uz adekvatno upravljanje i pohranu električne energije mogu koristi za pokrivanje vršnog opterećenja.
– cijena proizvedene električne energije
Cijena proizvedene električne energije uključuje investicijske troškove, operativne troškove, troškove goriva i održavanja. Procjena troškova proizvedene električne energije po pojedinim energentima razlikuje se od države do države, odnosno različitih organizacija. Navodimo dva izvora, procjene SAD-a za elektrane koje će u pogon ući 2017. godine i Francuske za 2011. godinu. Obje države napravile su procjene za energente koje koriste, odnosno planiraju koristiti.
Jasno je da na procjenu cijene utječe i procjena razvoja gospodarstva pojedine države, kao i dostupne zalihe pojedinih energenata. Procjenu isplativosti cijene električne energije proizvedene u nuklearnim elektranama treba gledati i u kontekstu pouzdanosti i stabilnosti proizvodnje električne energije. Stoga treba uočiti da je za kategoriju postrojenja velikih snaga potrebnih za pokrivanje baznog opterećenja udio cijene goriva u ukupnoj cijeni električne energije daleko najmanji kod nuklearnih elektrana.
Dugoročnost rješenja za opskrbu električne energije osiguravaju dva faktora, razvijenost tehnologije i zalihe energenta. Tehnologija nuklearne energetike razvija se više od 50 godina i čak na sadašnjem stupnju razvoja osigurava dugoročno rješenje.
Zalihe uranove rudače, kao i mogućnost reprocesiranja istrošenog goriva i upotreba oplodnih reaktora osiguravaju dostupnost energenta za više od 100 godina, čak i uz značajni porast udjela nuklearne energije u ukupnoj proizvodnji električne energije.
PROTIV
– produkcija radioaktivnog otpada
– percepcija javnosti
– zbrinjavanje radioaktivnog otpada
Proizvodnja elektricne energije u nuklearnoj elektrani rezultira produkcijom nisko, srednje i visoko radioaktivnog otpada. Malo se ističe činjenica da je nuklearna industrija jedina koja zbrinjavanje otpada uključuje u cijenu proizvodnje električne energije i brine o njegovom zbrinjavanju. Tehnologija zbrinjavanja radioaktivnog otpada, odnosno tehnički sigurna rješenja za trajno odlaganje svih tipova radioaktivnog otpada, postoje.
No, percepcija javnosti prema odlagalištima radioaktivnog otpada
je a priori negativna neovisno o argumentima struke.
Većina istraživanja razloga negativnog stava javnosti
prema nuklearnim elektrana potvrduje da je zbrinjavanje
radioaktivnog otpada jedan od dva najvažnija razloga
PROTIV. Drugi je razlog strah od mogućeg
katastrofalnog akcidenta u nuklearnoj elektrani.
Statistika pokazuje da su takvi akcidenti malo vjerojatni. U
dosadašnjih 14500 reaktor-godina desile su se samo tri
velike nuklearne nesreće: Otok tri milje (kvar opreme i
ljudski faktor; bez ljudskih žrtava; bez ispusta
radioaktivnosti), Cernobil (ljudski faktor; 56 ljudskih žrtava;
velika količina radioaktivnosti emitirana u okoliš) i Fukushima
(prirodna katastrofa; nije bilo direktnih ljudskih žtrava; 300
radnika primilo velike doze zračenja; procjene porasta smrtnosti
od karcinoma u okolici elektrane variraju od 0 do 100; velika
količina radioaktivnosti emitirana u okoliš).
Investicijski troškovi izgradnje nuklearne elektrane su oko 3000
USD/kW električne snage. Za elektranu od 1000 MW cijena izgradnje
je oko 3 milijarde američkih dolara. Cijena izgradnje novih
nuklearnih elektrana u Finskoj i Francuskoj nadmašuje navedene
troškove. Prvotne procjene cijene nuklearne elektrane tipa EPR
(European Pressurized Reactor) u Olkiluotu (Finska) bile su oko
2500 USD/kW, međutim sada se procjenjuje da ce troškovi iznositi
oko 5000 USD/kW, odnosno ukupno oko 8 milijardi USD. Taj izniman
porast djelomično se može protumačiti činjenicom da je riječ o
prvim elektranama toga tipa koje se grade.
Kao jedna od okolnosti protiv gradnje jest i razvoj turizma, ali sami podatak o 59 elektrana tog tipa u Francuskoj može puno reći o tom problemu ako ga tako možemo nazvati.
Inače, ideja gradnje same nuklearne elektrane u Slavoniji nije novost. Još 1986. godine kao jedna od lokacija gradnje današnje NE Krško spominjao se Erdut i to zbog svog odličnog položaja kao i tektonski pogodnog tla. I danas, interes za gradnju tog tipa elektrane na tom području postoji, ali će ostvarivanje te ideje teško postati stvarnost.
“Po mojoj procjeni, vjerojatnost da u Hrvatskoj bude izgrađena nuklearna elektrana gotovo je ravna nuli. Vrlo je vjerojatno da nam Europska unija to neće dopustiti i to iz dva razloga. Prvi je sigurnosni razlog i trend gašenja nuklearnih elektrana u Europi i to je ono što će biti javno prezentirano. Drugi razlog, možda i važniji, su zasigurno interesi europskih kompanija koje proizvode električnu energiju i prodaju je Hrvatskoj.
No, čak i da Europska unija to dopusti, o ovom pitanju se mora provesti široka javna rasprava, a vjerujem da je stav javnosti takav da, prvenstveno zbog Černobila i Fukushime, nuklearna elektrana u Slavoniji neće biti izgrađena,” kaže nam Dragan Vulin, diplomirani inženjer elektrotehnike i dožupan Osječko-baranjski.
Zanimljivo, tendencija istočnih zemalja poput Češke, Slovačke i Mađarske je gradnja nuklearnih elektrana jer na taj način mogu doći do jeftinog izvora energije, a samim time i privlačenja investitora i otvaranje novih radnih mjesta u raznim granama gospodarstva. Tome se protiv Europska unija koja ne želi dopustiti gradnju. Prošle godine i premijeri tih zemalja sastali su se i tražili od EU da ne izglasa zakon o zabrani gradnje novih nuklearki, a za sada je nepoznata sudbina tog zakona.
U blizini Hrvatske pak postoji nekoliko nuklearki, a ona svakako najbliža jest NE Paks Mađarska udaljena svega 120 kilometara od Osijeka, a tek nešto dalje od istočne Hrvatske nalaze se NE Krško i dvije bugarske nuklearke.
Hoće li se i kada graditi ovakav veliki pogon teško je reći no ono što je Hrvatskoj i Slavoniji i Baranji nužno potrebno jesu izvori energije neovisno o vrsti i tipu tehnologije.