Povodom subotnjeg koncerta Đorđa Balaševića u Osijeku na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi, oglasila se grupa građana koju brinu uvijeti pod kojima se koncert organizira.
Potpisnici pisma osjetili su se pozvanim reagirati kako bi
osvijestili građane o problematičnoj strani održavanja tog
koncerta – ukidanju javnog karaktera javnom prostoru radi
ostvarivanja profita privatnog organizatora.
Njihov dopis prenosimo u cijelosti:
[blockquote]Pa zbog tambura mangupi zatarabe
trg
Pa zbog tambura mangupi zatarabe trg Osječku javnost prije nekog
vremena razveselila je najava skorog koncerta Đorđa Balaševića.
Značaj tog događaja, najavljenog za 13. rujna ove godine,
nedvojbeno nadilazi i samo uveseljavanje vjernih Balaševićevih
obožavatelja, budući da se radi o vrijednoj točki u kalendaru
osječkih kulturnih događanja koja bi svojom primamljivošću mogla
odjeknuti i šire od Osijeka, zbog čega valja izraziti
zadovoljstvo. Rečeno zadovoljstvo održavanjem tog koncerta
dijelimo i mi, potpisnici ovog pisma, istovremeno izražavajući
zabrinutost da je, u općem pozitivnom raspoloženju koje je
izazvala spomenuta najava, Osječanima u njoj promaknula jedna
vrlo važna i problematična stavka na koju ovim putem upozoravamo.
Naime, osječki koncert Đorđa Balaševića prema najavama
organizatora – agencije Luminis i udruge Grupa građana – trebao
bi se održati na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi, zbog čega bi na
dan održavanja taj središnji trg stare gradske jezgre morao biti
zatvoren svim građanima koji ne posjeduju ulaznicu za koncert. Tu
činjenicu, koja je u uvodnim priopćenjima o koncertu
predstavljena tek usputno i sasvim bezazleno, smatramo nimalo
dobroćudnim pokazateljem zadiranja privatnog u javni interes, i
to u obliku koji se na sasvim izravan način tiče svakoga od nas.
Tim povodom, ovim pismom želimo artikulirati naš jasan stav da
u potpunosti neprihvatljivim smatramo zatvaranje javnog
prostora u svrhu održavanja privatnog komercijalnog događaja na
koji je ulaz dopušten samo onima koji plate ulaznicu.
Gradski trgovi nesumnjivo su »najjavniji« od javnih gradskih
prostora, budući da od najranije urbane povijesti funkcioniraju
ne samo kao zajedničke površine za potrebe prometovanja – poput
ulica – već omogućuju i susretanje, okupljanje, druženje i
povezivanje građana. Utoliko nije neobično što se trgovi
doživljavaju rodnim mjestima urbanog života te aktivnim jezgrama
svakog pojedinog grada. U taj koncept mjesta susreta i aktivne
jezgre grada sasvim se prikladno uklapa i trg kao koncertni
prostor, stoga nemamo zamjerke na održavanje koncerta na trgu,
već su uvjeti održavanja ono što nas brine. Svijet, Hrvatska pa i
sam Osijek pamte doista nezaboravne koncertne događaje na
trgovima i drugim javnim prostorima, no upravo je javni
karakter – karakter otvorenosti – te događaje učinio
nezaboravnima. Postavljanje željeznih ograda oko jednog gradskog
trga te time grubo ukidanje njegovog karaktera javnosti nikako se
ne uklapaju u tu sliku.
Upravo Đorđe Balašević poznat je po održavanju brojnih koncerata
javnog karaktera na otvorenim gradskim površinama, no
predviđeni osječki koncert samo je simulacija
nastavka takve priče jer ne predstavlja poklon Grada svim
građanima, nego ustupak privatnoj trećoj strani, koja će
najljepši gradski trg moći iskoristiti kao prostor za ubiranje
profita. Simulacija je tim više cinična što se u
najavama koncerta ističe da će audicijom odabrani građani
pozornicom prošetati kao korzom, budući da je – kao što je
Osječanima dobro poznato – gradski korzo svojevremeno bio još
jedan od tradicionalnih širokih, otvorenih prostora susreta širom
kojih se aktivno izlagao i događao grad, dok će »korzo«
13. rujna biti otvoren tek statistima koji su svoju pristupnicu
platili.
Nadalje, dokidanje javnog karaktera javnog prostora tim je više
problematično s obzirom na činjenicu da je Trg Svetog Trojstva
središnji trg barokne Tvrđe. Takvo okruženje izuzetno je
atraktivna kulisa koja daje osobitu dimenziju svakom kulturnom
događaju. No kulturna vrijednost osječke Tvrđe ostavština
je generacijā današnjim stanovnicima grada, njima pripada i njima
je dana na uživanje – stoga je opravdano pitati se tko ima pravo
izvlastiti ih, ograditi ih od tog prostora i komercijalno ga
iskorištavati. Pritom, vrijedi posebno istaknuti, ne
smatramo da baštinu treba izolirati, ostakliti i promatrati tek
kao muzejski eksponat. Naime, Osječani s Tvrđom oduvijek
ostvaruju živ odnos koji spaja povijesnost i aktualnost utoliko
što u njoj – između ostalog – stanuju, rade, piju kave, odmaraju
se, izlaze, uživaju u raznim manifestacijama, pa čak i u onima
koje su koncertnog karaktera, susreću se na sve moguće načine…
bez da su za pristup njezinim ulicama i trgu ikada morali
platiti kartu.
Na pitanje o tome tko ima pravo izvlastiti građane i
njihovu baštinu dati na iskorištavanje trećoj strani,
pravnici bi možda lakonski odgovorili upućujući na Grad Osijek.
No mi se pitamo koje je to mjerilo kojim gradske vlasti
mogu procijeniti »vrijednost« prostora kakav je Tvrđa? Tko može
izračunati prikladnu cijenu najma neprocjenjive povijesne jezgre,
opstrukcije normalnog života građana, aproprijacije prostora koji
jednako pripada svima nama…? Ako bi se postavljanje
takvih pitanja nekome učinilo pretjerano u odnosu na jednokratan
događaj, vrijedi razmisliti i o tome imaju li građani Osijeka
garanciju da je takva situacija doista jednokratna? S obzirom na
atraktivnost spornog prostora, sasvim je opravdana bojazan da bi
se slične situacije mogle ponavljati u budućnosti, a potkrepljuju
je i najave jednog od organizatora – agencije Luminis – da se u
ovom slučaju radi o »svojevrsnoj premijeri novog koncertnog
prostora u Osijeku«.
Problemi s okupacijom i uništavanjem javnog prostora učestalom
komercijalnom uporabom Osječanima se možda čine dalekima, a
upozorenja prenapuhanima, no situacije diljem Hrvatske pokazale
su da pretjeranih razloga za optimizam nema: od zagrebačkog
glavnog trga, koji zakrčen šatorima većinu godine nalikuje
nomadskom naselju, preko starih ulica u centru grada koje su
žrtvovane za prilaze šoping-centrima i podzemnim garažama
(Cvjetni trg i Varšavska), pa sve do brojnih sličnih primjera
devastacije prirodnih i kulturnih dobara najviše kategorije
diljem jadranske obale (Srđ). Dovoljno je jednom
prihvatiti cijenu po kojoj neki prostor prestaje biti javan kako
bi se poslala trajna poruka takvog sadržaja.
Naposljetku, čitava nas ova priča dovodi i do pitanja kulturne
politike i odnosa prema kulturi u Osijeku, koje se nalazi u potki
problema. Naime, nije nepoželjno imati što više zainteresiranih
aktera u prostoru organizacije kulturnih događanja, niti je nužno
problem što će netko u toj djelatnosti ostvariti profit. Međutim,
kultura je pitanje od javnog značaja koje se nikako ne
smije prepustiti privatizaciji i komercijalizaciji.
Obveza grada da skrbi o tom pitanju uključuje i organizaciju
kulturnih događanja, kao i zaštitu i promicanje kulturne baštine.
Te zadaće gradska vlast ne smije izbjegavati skrivajući to
neodgovornim prepuštanjem javnog prostora privatnim akterima i
interesima, a konkretan osječki slučaj čini se kao upravo to –
privatno se iskorištavanje javnog prostora maskira
prividom obogaćivanja kulturne ponude za sve građane i valjanog
gospodarenja javnim prostorom, a u stvaranje tog privida
nedavno se uključilo čak i osječko sveučilište organiziranjem
predavanja Đorđa Balaševića kao počasnog gosta u gradu.
Zaključno, koncert Đorđa Balaševića u Osijeku raduje nas, no
ukoliko su i gradske vlasti dijelile to mišljenje te smatrale
vrijednim ugostiti ga u javnom prostoru – morale su se
pobrinuti da i narav tog koncerta bude javna! U
protivnom, ukoliko ga ipak nisu smatrali dovoljno vrijednim
takvog angažmana, privatnim se organizatorima u najam trebalo
ponuditi prikladniji koncertni prostor, izbjegavajući
tako nezdrav brak privatnog i javnog interesa čiji bi
zabrinjavajući nusproizvod bilo profitom motivirano prisvajanje
javnog prostora.
U Osijeku, 10. rujna 2014.
dr. sc. Branimir Belaj, Denis Božić Bogović, dr. sc. Dubravka
Božić Bogović, Davorin Ćuti, Igor Dmitrić – Muto (Gužva u
16ercu), Zvonimir Glavaš, mr. sc. Danijel Jelaš, dr. sc. Sanja
Jukić, dr. sc. Ljubica Matek, Luka Matić, Nikolina Mijatović,
Silvestar Mrak (Grupa Tvog Života), Demian Papo, Robert Paulić,
Andrej Paulus, Luka Pejić, dr. sc. Boško Pešić, Miren Špek,
Željko Šreng, dr. sc. Goran Tanacković Faletar, Domagoj Tomas,
dr. sc. Dinko Župan[/blockquote]
SiB.hr