Mlada Slavonka poslala je zanimljivo pismo redakciji portala Index.hr kao rakciju na njihov tekst "Kako hrvatski visokoobrazovani mozgovi postanu perači suda na Zapadu". U pismu opisuje iskustvo studiranja na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, te trežanje posla u Lijepoj našoj koju, kako ona kaže, većina mladih danas proklinje i ne vidi u njoj svoju bolju budućnost.
Pismo prenosimo u cijelosti:
“Dolazim iz nezaposlene slavonske obitelji kao prva od četvero
djece, što samo za sebe govori i o mojoj materijalnoj situaciji.
Kada sam iskazala želju za studiranjem majka mi je jasno dala do
znanja da je to gotovo nemoguća misija. Trebalo je platiti
troškove upisa jer sam prve tri godina bila primljena kao student
uz djelomičnu potporu Ministarstva, sto znači da sam morala
platiti svaku godinu 5.500,00 kn. Uspjeli smo se snaći i ja sam
počela studirati. Nakon 3 mjeseca počela sam raditi u jednoj
srebrnarnici i tako je počeo moj put od 5 godina obrazovanja na
EFOS-u. Ujutro bih bila na predavanjima a popodne radila ili
obrnuto. Radila sam razne poslove od trgovine, call centara,
hostesiranja, administracije u košarkaškom klubu… Svake godine
sam predavala papire za državnu stipendiju za studente E
kategorije (slabijih socio-ekonomskih statusa) koju sam uspjela
dobiti na diplomskom studiju. Jedno vrijeme sam radila 2 posla
istovremeno, trčala na predavanja, ganjala prosjek i ni sama ne
znam što sve ne, samo da u životopis imam što više toga napisati
sto će me izdvojiti od ostalih kandidata na natječaju za posao.
Uz sve to završila sam fakultet u roku sa prosjekom ocjena 4.2.
Ono što me držalo i guralo naprijed da to sve podnesem je vjera i
nada da ću kad završim taj fakultet naći posao u struci i da će
se sve to isplatiti.
Pogodite što, to se nije dogodilo. Moj prvi posao bio je posao
prodavačice u trgovini odjece. Nakon godinu dana prešla sam u
jedan trgovački lanac gdje sam bila radnik s ovlastima zamjenika.
TO je za mene bio napredak. Danas je moj posao bar malo bliže
struci jer radim u jednoj firmi u financijama, točnije plaćam
račune dobavljačima.
Većini ne pada na pamet raditi u trgovini
Ono što sam ovime htjela reći je to da ni jedan posao nije
sramota raditi jer će te kad tad dovesti do napretka,
poznanstava, otvara ti nove mogućnosti, daje iskustvo. Većina
studenata danas studira na račun roditelja i jedini im je zadatak
dići se ujutro na predavanje i položiti ispit. Misle kako će baš
oni biti posebni i dobiti lako posao po završetku studija. Toga
sam se naslušala tokom studija i previše. Danas većina njih
negoduje kako ne mogu naći posao, a ne pada im na pamet raditi u
trgovini, raditi za stručno osposobljavanje jer smatraju da se
nisu za to školovali.
Da se vratim na početak i temu: “Kako hrvatski visokoobrazovani
mozgovi postanu perači suđa na Zapadu”, moje je mišljenje da, ako
imate mogućnost, idete van i radite što god vam se pruži, ali
ovakve poslove možete raditi i u Hrvatskoj. Nemojte ju onda
pljuvati i govoriti kako na Zapadu ima posla jer takvih poslova
imate i ovdje, a pogotovo u sezoni. Skoro svaki dan odlazim na
portale za oglašavanje radnih mjesta i vidim
da poslova ima, samo je pitanje što je mladima raditi “ispod”
časti. Ništa nije sramota raditi, bez obzira kakvu diplomu imamo.
Ja se osobno divim ljudima koji odlaze u druge zemlje za boljim
životom jer smatram da Lijepa naša, bez obzira u koliko lošem
stanju bila, može puno toga ponuditi, samo treba tražiti, kucati
na sva moguća vrata i jedna se uvijek otvore.
Lijepi pozdrav!”
SiB.hr