Nije tajna da sve više ljudi iseljava iz Hrvatske u potrazi za poslom i da u tome prednjačimo upravo mi u Slavoniji i Baranji.
Osječka irska dijaspora broji tisuće i tisuće, većinom mladih
ljudi, a otkad su 1. srpnja ukinute radne dozvole za Njemačku i
ta zemlja postala je hit za sve one koji su odlučili posao
potražiti izvan granica lijepe naše. Gužvi na osječkom autobusnom
kolodvoru u subotu popodne kad su odlazili autobusi za Njemačku
svjedočio je i novinar Nezavisnog portala Široko Polje. Njegov tekst
prenosimo u cijelosti.
[blockquote]Ovo je ludnica, četiri autobusa kreću iz Osijeka, dok
će nam se peti pridružiti iz Slatine – riječi su jednog od vozača
“Čazmatransa” koji su krenuli s osječkog autobusnog kolodvora put
Njemačke.
Ostao sam zatečen današnjom slikom od 15 sati s autobusnog
kolodvora iz slavonske metropole. Miješaju se emocije, mislim se
pa ipak će si mladi ljudi pristojno zaraditi i omogućiti si bolji
život kroz neko vrijeme, a opet računam to je 200-tinjak većinom
mladih koji odoše samo danas.
Kažem šoferu kako je u prvom mjesecu išao samo jedan ili dva
autobusa, na što mi on lakonski odgovori da je od tada prošlo
šest mjeseci.
Često je sada ovako – pitam ga, kao da sam htio da me makar slaže
kako je ovo danas nekakav izuzetak. Nije pomoglo, kada je vidio
da mobitelom slikam reče mi: “Vozim gotovo 30 godina, a većinu
sam radnog vijeka proveo na vanjskim linijama. Ovo što se sada
događa je ludnica, ponekad dok prolazim kroz ta naša slavonska
sela pogledam, majku mu da li je tu netko uopće ostao. Znaš da
pomislim kako ćemo imati posla ove godine i iduće, da onda više
nećemo imati koga voziti jer će svi otići do tada.”
Razgovaram s ljudima, jedan stariji čovjek iz Baranje
(procjenjujem blizu 70-ih) prati sina. Oči pune suza, gotovo
plačnim glasom govori mi kako su nekada imali bogato imanje, a
sada sina jedinca šalje u svijet jer nema se od čega živjeti.
Kako ljudi misle da nema šanse da bude bolje, najbolje oslikava
sljedeći razgovor. Trojica prijatelja idu u Stuttgart, pitam ih
gdje rade i tako to, dobijem odgovor nisu ništa našli, kada dođu
tamo onda će tražiti posao!? Zar se ne bojite – pitam ih?
“Čega? Imamo obitelji, nas dva po dvoje djece, a prijatelj jedno.
Ne radimo više od dvije godine, ne može biti gore, kada su svi
našli naći ćemo i mi nešto posla.”
Gledam oko sebe, zagrljaji i suzne oči na svakom koraku.
E moja Slavonijo što si ti doživjela!
Kako će uskoro predizborni skupovi imam prijedlog za političke
opcije.
Dođite četvrtkom i subotom na osječki autobusni kolodvor nešto
prije 15 sati pa tim mladim ljudima recite nešto.[/blockquote]
SiB.hr