Ispijaš pivo u omiljenom kafu i misliš na legu u Irskoj. Sjediš u parkiću, snajpaš prolaznike i misliš na legicu u Kanadi... Nažalost, sigurno nisi jedini lega koji je u istim "brigama". Prenosimo pismo lege Slavka Babića, inače vokala benda S-kapada, koje posvećujemo svima koji sa sjetom misle na svog legu ili legicu negdje u bijelom svijetu.
[blockquote]Ej, lega, kako je vani?
Ovdje je sve isto, manja je gužva
Računi plaćeni i poderani
Instalacija kraj šetača još uvijek je ružna
Na kružni sam noćas išao sam
Dva-tri auta, ništa drugo
Zovem taxi jer u busu više nikoga ne znam
Svi pomalo flertamo s tugom
Znaš da Ben više ne radi?
Možda si otišao i prije toga
Kupamo se u dosadi
Tražimo istinu il’ Boga
Sve se iznajmljuje
Sada sve ima cijenu
A nekad smo se šalili
Može li se iznajmiti ženu?
U mraku pustih ulica
Nekad sretnem neko poznato lice
Između autobusnih stanica
Vidim neuspjele adolescentice
Kako je tebi?
Koliko košta pivo?
Je li i tamo mrtvo?
Ili je veselo, živo?
Prije samo 4 godine
Bili smo svugdje gdje je trebalo biti
Neki su završili škole, oženili se čak
Neki samo naučili piti
Ja sam ostao gdje sam bio
Sa zamjene na zamjenu, ne žalim se
Jebote, skoro 30 godina
Starimo, zar ne?
Sjetiš li se nekad školjke
Od kampusa do kadilaka za 2 ili 3 sata
20 kuna u džepu
Nešt prkosa, ništa inata
Jesu li mjesta ista
Ili samo nas više nema?
Ili se ovo moralo dogoditi
Kao neka perpetuum mobile šema?
Živ sam i zdrav
Usprkos svemu, u busu svaki dan
Gledam kuće koje se prodaju
Pa iza žute crkve izađem van
Jedni smo druge nosili
U aute koje su još pijaniji vozili
Nikom se ništa nije dogodilo
Samo se vrijeme izgubilo
Al’ čega bi se sad sjećao
Da nije bilo busa u pol 4?
Da se nismo (nekad i uspješno)
Prodavali nekoj Marini, Ani il’ Petri?
Prešli smo ovaj grad
Uzduž i poprijeko, milijun puta
I gdje god bi se zatekli
Pravo mjesto bilo je prekoputa
Uživaj lega, čujemo se
Baš idem malo do grada
Pa mi palo na pamet
Gdje su neki ljudi sada?[/blockquote]
SiB.hr