Crteži našeg sugovornika bili su gotovo indentični stvarnom počinitelju i u još jednome slučaju i to prilikom prijave silovanja
Prilikom provale, pljačke ili kakvog teškog kaznenog djela policija daje sve od sebe ne bi li pronašla počinitelja. U tome im nerijetko pomažu i same žrtve, odnosno svjedoci i to, osim što prepričaju događaj, mogu također istu i opisati. PU osječko-baranjska već se godinama bavi izradom fotorobota, a to obavlja samo jedna osoba – Zoran Kon. Godinama radeći na poligrafu usavršio se i kao policijski umjetnik koji pomoću računalnog programa izrađuje fotorobota na osnovu iskaza očevica ili žrtve nekog kaznenoga djela.
Cijeli posao, pojašnjava Kon, obavlja se u programu Faccet u kojemu je moguće, primjerice, iz više slika očiju, ušiju, usana ili nosa odabrati jedno i potom složiti lice. Zanimljivo je što se fotoshop sastoji od alata tzv. “bridge” koji pak u sebi sadržava bazu, odnosno fantome. Riječ je, kaže, o licima izmišljenih osoba, sačinjenih od dijelova lica drugih osoba, a trenutno je u PU osječko-baranjskoj više od 500 takvih lica.
Vjerne kopije počinitelja
“Iako su osobe koje daju iskaz u pravilu na početku vrlo
skeptične i smatraju da se ne mogu sjetiti detalja počinitelja,
kroz pripremu i dugi razgovor sve riješimo. Sjećam se kad mi je
jedna svjedokinja, nakon što je opisala počinitelja pogledala u
monitor i uzviknula: – uhapsite ga! Nakon što ga je toliko vjerno
opisala, a potom pogledala, mislila je da je to pravi počinitelj
na ekranu, a to i jest cilj izrade fotorobota koji se može
napraviti čak na način da mu se istaknu emocije na licu”, priča
Kon, dodajući da je, u 15-ak godina koliko radi, bilo nekoliko
zanimljivih slučajeva nakon iskaza svjedoka. U pamćenje mu se
usjekao prvi uspješan fotorobot gdje su se pokušavala
identificirati dva počinitelja različitog izgleda.
Razbojstvo se dogodilo u Osijeku, a počinitelj je pronađen u
drugoj slavonskoj županiji. Kad su tamošnji policajci, prema
fotorobotu pokucali na vrata, ugledali su, a kako je to ranije
opisali svjedoci, jednog pretilog i jednog mršavog muškarca,
jedan je imao bradu, a drugi ne”, prisjeća se Kon prvoga, ali i
još jednog slučaja kad je, nakon izrade fotorobota zbog prijetnje
sjekirom u osječkoj Tvrđi, već sutradan na kolegiju u Prvoj
policijskoj postaji jedan od službenika pitao Kona što je skrivio
njegov kolega s košarke! Crteži našeg sugovornika bili su gotovo
indentični stvarnom počinitelju i u još jednome slučaju i to
prilikom prijave silovanja. Iako se smatralo da žrtva, s obzirom
na događaj, neće biti u stanju vjerodostojno opisati žrtvu,
počinitelj je pronađen. Naime, policajci koji su s crtežom
poslani na benzinsku postaju nisu niti trebali pregledavati
nadzorne kamere, jer su uočili istovjetnog muškarca kako toči
gorivo…
FOTO: Grafički prikaz jednog fotorobota
Zanimljiva prisjećanja
“Neke žrtve savršeno zapamte detalje, a nekoga je potrebno više podsjećati i primijeniti metode prisjećanja. Naravno da granica stresa može dovesti do blokade pamćenja, no iskreno, onaj tko ispituje osobu mora imati određene vještine, ali i upornost da bi došao do pravih informacija. Sve su naše informacije pohranjene u međusobno povezanim sinapsama. Ako su neke od njih, da kažem to tako, pokidane, onda se treba pronaći zaobilazni put do određene informacije”, tumači Kon, rekavši da se osobe nerijetko dovode u stanje boljeg prisjećanja zvukova, boja, okusa ili mirisa pa se preko neke, naizgled beznačajne informacije, dolazi do one ključne. U svemu pomaže i činjenica da se žrtva, odnosno svjedok smješta u neutralnu prostoriju, bez buke, ali i bez fotografija. Nakon što čuje sam događaj, Kon im sugerira da pokušaju, uvjetno rečeno, izići iz tijela, iako naglašava da nije riječ o hipnotičkome stanju. Pogled na situaciju iz druge perspektive, reći će, pomaže osvježavanju detalja te može donijeti puno više vrlo važnih detalja nego što je to prvotno opisano. Nakon toga slijedi pregled fantoma, odnosno izmišljenih lica i nakon što osoba pronađe detalj koji ih podsjeća na počinitelja, taj se detalj izdvaja. Postupno se potom dolazi do cijeloga lica pa ne čudi da sam proces izrade fotorobota katkad traje i nekoliko sati. Važno je naglasiti, kaže, da nikada ne dodaje ništa svoje, već se isključivo oslanja na sjećanje žrtve. Sebe stoga naziva alatom pomoću kojeg se na crtež prenosi ono čega se osoba sjeća i što zapravo hoće reći.
Osam crtača u RH
“U današnje vrijeme puno je nadzornih kamera pa se fotoroboti ne izrađuju toliko često, no naravno da u određenim situacijama itekako pridonose pronalasku počinitelja. Koristi se uglavnom za kaznena djela s elementima nasilja, a uz to što policija sugerira crtanje fotorobota, žrtva to isto može tražiti. Mogu reći da mi je čast to raditi, jer je glavni cilj povećanje efikasnosti policije u smislu traganja za počiniteljima. To je zapravo jedan trud koji dajem da bi služba išla naprijed. Potrebno je puno volje, rekao bih vještine, ali i samoodricanja, vrlo je teško obučiti nekoga drugoga, jer za to ne postoji škola”, zaključuje Kon koji je prije dosta godina prošao i tečaj na njemačkoj policijskoj akademiji kod tamošnjih, kako ih ondje zovu, policijskih umjetnika. U Hrvatskoj ih je ukupno osam, a programi za izradu fotorobota, uz Osijek, nalaze se još u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Dodajmo i to da je Kon godinama jedan od najuspješnijih crtača fotorobota u Hrvatskoj.