Dvostruki suicid vješanjem, gušenje u isključenom hladnjaku ili samoubojstvo sjekirom ne "nosi" kući nakon posla
Zadovoljstvo uz dobro okruženje, dozu zabave, a sve to zaokruženo smijehom neki su od čimbenika poželjnoga radnog mjesta. Ipak, među malobrojnima gdje svega toga uglavnom nema, a i dalje raste interes za zaposlenjem je sudska medicina. Naime, u Hrvatskoj trenutno radi 22 specijalista sudske medicine, među kojima je i naša sugovornica, doc.dr.sc. Elizabeta Matuzalem Marinović, dr.med.spec. sudske medicine pri Kliničkom zavodu za sudsku medicinu Kliničkog bolničkog centra Osijek. Na sudskoj medicini radi pune 23 godine i štoviše, kaže kako bi, da ponovo studira medicinu, odabrala istu specijalizaciju.
Zanimljiv i dinamičan posao
“Smisao i korist sudske medicine za društvo je od neprocjenljivog značaja. Sudska medicina je forenzična znanost koja primjenjuje načela i znanja medicinskih znanosti na probleme u području prava. Pomaže u rasvjetljavanju ubojstva, identifikaciji žrtava Domovinskog rata, razotkrivanju zločina i procesuiranju počinitelja”, pojašnjava dr. Matuzalem Marinović kojoj je primarna želja u medicini oduvijek bila ona sudska.
Pojašnjava kako je posao zanimljiv, dinamičan i medicinski sveobuhvatan i daje odgovore na pitanja koja su predmet interesa pravnih znanosti. Obuhvaća i metode identifikacije nepoznatih smrtno stradalih osoba, ali ima i velik doprinos u identifikaciji i utvrđivanju uzroka smrti skeletiniranih ostataka smrtno stradalih žrtava iz Domovinskog rata. Zanimljivo je da djelokrug rada sudske medicine nisu isključivo mrtve osobe na mjestu zločina, već i žive osobe, ali i medicinske obdukcije i vještačenja. Tako će specijalist sudske medicine često sudjelovati u kaznenim postupcima, u vještačenju vrsta ozljeda, mehanizma njihova nastanka i kvalifikaciji ozljeda kao i u utvrđivanju uzroka smrti, uzročno posljedične veze između ozljede i smrtne posljedice. U parničnim postupcima pak najčešće vještače u kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjima.
Naša sugovornica kaže kako često ozljede nisu u medicinskoj dokumentaciji dobro opisane i tada nastaje problem zaključivanja mehanizma njihova nastanka. Ističe da bi se sudskomedicinska obdukcija trebala uvijek provesti kod sumnje ili očiglednog nasilnog oštećenja zdravlja. I baš kao u kriminalističkim serijama, i naši sudski medicinari precizno obavljaju obdukcije prilikom smrti nastalih kao posljedica nesretnih slučajeva, bilo da je riječ o samoubojstvu, ubojstvu, nejasnoj smrti, iznenadne smrti iz punog zdravlja, ali i u brojnim drugim slučajevima.
Temeljite obdukcije
“Pregled tijela započinje pregledom odjeće, čije se ozljede i
oštećenja skiciraju, fotografiraju te potom uspoređuju sa
mjestima i vrstama ozljeda na tijelu. Obdukcija počinje vanjskim
pregledom prije i nakon pranja i tu je sad cijeli niz postupaka
poput fotografiranja ozljeda iz daljeg i bližeg plana, a važni su
i dijagrami koji su podsjetnik liječniku nakon proteka vremena
ako se nađe u poziciji svjedoka ili vještaka na sudskoj raspravi.
Tu su i rentgenske snimke kod devastiranih tijela, a potom
slijedi i unutarnji pregled tijela, uzimanje uzoraka tkiva,
tjelesnih tekućina, krvi, urina, žuči, likvora i očne vodice za
toksikološke analize. Mišljenje je sažetak kompletne obdukcije.
Ono iznosi zaključak o uzroku smrti, navodi bitne ozljede i
patološke promjene, mehanizam nastanka i kvalifikaciju težine
ozljeda”, pojašnjava svoj svakodnevni posao naša sugovornica.
Logično je potom pitanje može li se na posao sudskog medicinara
jednostavno “oguglati”, na što dr. Matuzalem Marinović odgovara
kako sam dolazak na odjel gdje u hodniku stoje uplakani ljudi u
crnini ne djeluje optimistično.
Besplatno je? Reži!
Ipak, tijekom obdukcije potreban je fokus na najmanji detalj i emocije se moraju staviti po strani. Tu je i činjenica da ožalošćeni pokazuju akutnu reakciju na stres, od tuge i depresije pa do ljutnje i agresije. Može li se, stoga, taj posao doista i “ostaviti” u bolnici?
“Povremeno, ovisno o dinamici dana i težini sudsko-medicinske obdukcije podsvjesno znaju isplivati misli, ali najviše je potaknuto medijskim zanimanjem za neke slučajeve nasilnih smrti. Puno je slučajeva koji su mi se usjekli u pamćenje, poput dvostrukog induciranog suicida maloljetnika vješanjem, pozicijskog ugušenja uvjetovano položajem tijela kod djevojke u dijabetičkoj komi, fizikalno ugušenje shizoidne osobe u isključenom hladnjaku, kao i suicid sjekirom. Ima ih dosta”, odgovara naša sugovornica, dodajući da je katkad dolazilo i do, rekli bismo, smiješnih situacija.
“Obitelj je znala reći – ako se obdukcija ne plaća, reži! i to su neočekivane situacije”, priča naša sugovornica koja, shodno psihološkom pristupu liječnika mrtvozornika ništa ne doživljava niti shvaća osobno. A kad nakon višesatnog boravka u Klinici dođe kući, priznaje, najomiljenija relaksacija su joj boravak u prirodi, vožnja biciklom te obiteljska putovanja…