A kad riješi sve školske obveze, Nora će sjesti ili za bubnjeve ili pak uzeti električnu gitaru u ruke
Da osoba s poteškoćom, konkretno potpuno bez vida ne mora nipošto biti izolirana u društvu, štoviše čak i svestranija od mnogih svojih vršnjaka, dokazuje 16-godišnja Nora Dujmović, učenica prvog razreda Prve privatne gimnazije u Osijeku “Gaudeamus”. Naime, ne samo da obožava hrvatski i povijest, već u slobodno vrijeme svira čak dva instrumenta, odlazi na utakmice NK Osijeka, zimi ne propušta otići na Gradsko klizalište, a omiljeni su joj izlasci s prijateljicama na kavu u centar grada. Činjenica da joj je tumor na oba oka uzrokovao sljepoću još u trećoj godini života Noru nije nimalo obeshrabrio. Štoviše, prisjeća se prvog razreda osnovne škole kamo je krenula s nestrpljenjem.
Ispiti, mailovi, prezentacije…
“Jedva sam čekala da imam školsku torbu i da s njom krenem u
školu. Još u vrtiću sam svladala Brailleovo pismo, a u četvrtom
razredu dobila sam i Brailleovu bilježnicu, odnosno električni
uređaj pomoću kojeg pišem na brajici. Potom sam prešla na laptop
koji ima govornu jedinicu i čita sve što fokusira na ekranu,
odnosno sve što mu označim, a koristim i Brailleov redak koji, uz
laptop koristim i danas u srednjoj školi”, ispričala nam je ova
nevjerojatno komunikativna djevojka koju su, uz njezine
osnovnoškolske prijatelje odlično prihvatili i u srednjoj školi i
prilagodili učenje sukladno njezinim sposobnostima.
No, reći će da bez problema piše sve ispite, prezentacije prati pomoću maila, a matematika joj je prilagođena na Braillevom stroju. Smatra kako je odabrala odličnu školu gdje se nastavnici pomno posvećuju svakom učeniku, a ona poseban odnos osobno ne traži. Kaže kako nimalo ne sumnja da će, nakon završene srednje škole studirati povijest ili hrvatski, njezine godinama omiljene predmete. Kaže kako nema asistenta u nastavi, no još uvijek uz pomoć tiflopedagoga iz Centra za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” prolazi, njoj još uvijek u potpunosti nepoznat put od kuće do srednje škole. Do osnovne će, kaže, bez problema ići sama, no do srednje još uvijek nije.
“Prolazimo put autobusom od kuće do škole. On mi je pomogao i s
radom na mojim asistivnim uređajima, hodanje i općenito pomaže u
snalaženju. Treba mi još vremena dok ne odem sama do škole, jer
moram naći orjentire, bilo da je to rubnjak, zid ili što drugo
prema čemu ću se moći orjentirati kamo dalje ići. Ono što mi je
zeznuto, recimo, jeste kad u centru stanu tri autobusa u isto
vrijeme jedan iza drugoga i ja sad trebam znati u koji ću ući.
Zahtjevno je to meni koja ne vidim, ali sigurna sam da bi mi
ljudi pomogli, kao što mi primjerice, samoinicijativno pružaju
pomoć pri prelasku ceste ako nema zvučnog semafora”, naglašava
Nora i dodaje da joj godi pažnja sugrađana koji ponude pomoć,
iako se ona u svim situacijama nastoji osloniti sama na svoju
intuiciju.
Nije kućni tip
A kad riješi sve školske obveze, Nora će sjesti ili za bubnjeve ili pak uzeti električnu gitaru u ruke. Pohađala je ranije, kaže, solfeggio u Glazbenoj školi Franje Kuhača, a potom neko vrijeme nastavila poduku u glazbenoj radionici “Ars nova”. Obožava rock pa stoga ne čudi da se opredijelila i za bubnjeve koje će zasvirati s jednakom strašću kao i gitaru. Ne napušta je ideja o bendu, a veliki poticaj daje joj otac Josip koji pak svira akustičnu gitaru. No, ne prođe gotovo ni dan da se ne čuje sa nekom od svojih prijateljica i ode na kavu ili u šetnju. Priznaje da je osoba koja ne može dugo biti u kući pa stoga ne čudi da obožava i putovanja. Posebno joj je lijepo bilo, kaže, u Grčkoj kamo je putovala u listopadu prošle godine sa školom.
“Čim dođe zima ne propuštam klizanje, volim šetnje i ne postoji mjesto u gradu gdje ne volim ići. Naravno, na utakmicama NK Osijeka sam obvezno s tatom i obožavam tu vibru. Išla sam i na druženja s navijačima”, priča Nora koja sve što može želi i učiniti samostalno, iako priznaje da joj desetogodišnja sestra Marija te braća Antun (8) i godinu dana mlađi Vid uvijek žele u nečemu pomoći.
“Napravim ja sebi sama doručak ili večeru, no priznajem da još uvijek ne kuham. Kažem vam, ja obožavam biti izvan kuće, aktivna sam na svim društvenim mrežama, a ono po čemu se razlikujem od svojih vršnjakinja jest to da se baš ne volim šminkati”, kroz smijeh kaže Nora koja, osim razvijanja u glazbenom svijetu za cilj ima posao koji uključuje gramatiku, lektoriranje ili pak povijest. Uz ovakvu pozitivu kakvu širi oko sebe, nema nimalo sumnje da će dostići sve što si je sama zacrtala. Sigurno je i da može biti uzor mnogima koji nisu u njezinoj situaciji, ali i živi dokaz da nikada ne treba gubiti nadu, vjeru i optimizam.