Kako bi uspjela podići vozačku dozvolu morala je odradit rad za opće dobro i zatvorsku kaznu
Žena iz Osijeka na jednoj je Facebook grupi podijelila svoje,
poprilično neobično, iskustvo s hrvatskim zatvorima i
zakonima. Sve je krenulo kad je položila vozački i htjela podići
vozačku dozvolu, ali to nije mogla zbog nekih neplaćenih kazni od
ranije. Odradila je rad za opće dobro, ali je i dobila tri dana
zatvora. Prijavila se na odsluživanje kazne u zatvoru u Osijeku,
ali su joj rekli kako je ne mogu primiti jer u zatvoru nema
mjesta, a bez odlslužene kazne ne može dobiti vozačku…
Priču Osječanke u cijelosti prenosimo u nastavku:
“Negativna recenzija na prenapučenost u Hrvatskim Dakle imala sam neplaćene kazne u MUP-u i kad sam položila
zatvorima…Situacija od prije nekoliko godina o kojoj sam nekima
obećala pisati. S obzirom da ne patim od toga da se uguram u neki
savršeni kalup, neće mi biti problem napisati kako sam išla u
zatvor.
vozački otišla sam s uvjerenjem HAK-a podići vozačku. Otvori žena
terminal i kaže: “Ja sam svašta vidjela i ništa me ne iznenađuje
osim vas. Vi me iznenađujete što ste uopće došli po
vozačku. Šteta, a na slici ste ispali baš lijepi…” Ajde
nije mi usr*** dan do kraja!
Ništa, pare za kazne nemam, a tri godine je do zastare.Odem,
nešto odradim za opće dobro. Prala sam autobusne stanice…
Sreća imam druga, bavi se kemijskim čišćenjem pa mi je pošpricao
one postere s namazanim ljepilom, poskidao mi s nekom Viledom kao
brisač…
Počastila ga ćevapima i pivom. Znam da će sad neki pomisliti
da sam platila da mi netko to opere al nije tako.
Imam ja ekipu koja je brinula hoću li se “usr***”
osjećat što perem stanice jer uvijek postoji ona seoska
skupina koja se ismijava i naslađuje. Hvala im na tome, ali meni
uopće nije bio bed!
Prijateljica mi je nosila “zidarske sendviče”. Imala sam
pauzu za kavu i tako.
Dio sam kazni plaćala u ratama i vozila sam se čitavo vrijeme
s tim uvjerenjem HAK-a.
Pred isplatu kazni, ostalo mi rata dvije, zaustave me i kazne
da sam sam upravljala motornim vozilom prije stjecanja
prava.
Na sudu ne zanima sutkinju jesam li ja položila ili ne.
Živčani na mene, želi vidjet vozačku ovakvu, živčani, pokazuje
svoju, viče na mene “Je l’ imate takvu!”. Gledam i mislim si –
ne dao Bog da imam takvu! I kažem “Nemam”, a pri
tome se navirem kroz prozor da mi ne bi kaznu zalijepio pošto se
ovo razdužilo…
Izriče mi 3.000 kn.
Kažem “Dobro”, vidim da ne vrijedi živce trošit žena
evidentno ima neku privatnu muku i što da joj ja još na nju
stajem? Došlo mi čak da ju zagrlim!
Kaže “I to nije sve(u j***** kao top shop ) i 3 dana zatvora
Vam izričem, a u njega nikad dospjetI nećete jer prednost imaju
obiteljska nasilja, istraga, krcati su..” i smije se.
Mislim si šta me šalješ kad znaš da neću ući nikad, da
kad mi netko čita terminal zvučim zaje**** ili?
Otplatim ja i tih 3.000 kn napokon i sa istom slikom
odem po vozačku jel.
Kaže “Mmmmhhh vidim nemate potraživanja, podmirili ste, ali
od vozačke ništa dok ne odslužite 3 dana zatvora. A pošto
Vas primiti neće, krcati su, morate čekati tri godine zastaru pa
možete po vozačku”.
Meni u glavi momentalno onaj smijeh sutkinje kad je izrekla
ta 3 dana i množim koliko je to dana puta vjerovatnoća da me
zaustave jer ja raditi i liječit dijete moram. Taman sam imala
neki tanderbal od perioda.
Mislim dobro, kad ja to nemam.
Ništa, odlučila ja odslužiti ta tri dana, nema šanse da me ne
klepe u te tri godine….
Prvo sam se najavila kod sutkinje izvršenja.
Prima me žena.”Dobar dan! – Dobar dan!”. Objasnim ja ženi
situaciju i to da moram voziti jabuke i suhomesnato na more i da
ću opet zaribat kaznu i da ću sa 90 možda i podići vozačku i da
me pošalje na izvršenje kazne od 3 dana zatvora jer nema drugog
načina da podignem vozačku.
Gleda me u čudu iznad naočala, kaže “Imam 56 godina i prvi
puta da netko nije došao moliti odgodu nego moliti da ga pošaljem
u zatvor”.
A moguće i u svijetu da ste prvi! Smijemo se obje… Ajde
ništa, šalje me u zatvor, piše uputnicu 11.12.i 13.07.
Rekô odličnooo, pričat ću unucima da sam provela rođendan u
zatvoru! Ja oduševljena!!!
Kaže “Nećemo tako, nije red. Idete 6.7.i 8.7., uđete u
srijedu u 8 h i izađete u petak u 16 h”.
Pa reko nisu to puna tri dana…
“Hoćeš puni pansion ili” pita me.
Evo spisak šta smijete ponijeti.
Na spisku sva higijena u prozirnoj ambalaži, lijekovi ako
piješ terapiju, hlače bez vezica tako i obuća, grudnjak ništa
žice, trake i to.
Zahvalim ženi do neba, odem doma tražit vezu da upadnem u
zatvor. Ja sam se raspitivala tko zna nekog čuvara, ili nekog da
pogura da me primi.
Čula da je upravitelj neki vojnik, zvala bivšeg muža da ga
nazove, možda je neki njegov s obzirom da je pukovnik. Pitali ga
je l’ dotle došlo da bivšu trpaš u zatvor!
Svugdje gdje sam mogla sam pitala.
Tko šta radi, ja tražim vezu za zatvor. I raspitujem se
kako da prebacim novac na kantinu da mogu počastit nedužne i
zapalit, kavu s njima popit.
Društvo mi je pravilo ispraćaj u zatvor, to su danima bile
zezancije.
Bilo je tu i ozbiljnih savjeta. “Bit će ti malo depra kad
uđeš ali to te drži sat, poslije neces htjet van…”
Mater da ne spominjem. Kao da u Paragvaj idem. Sona Zakon
Braće je****…
”Ne kači se tamo, ne bahati se i ne kači se s nikim,
ako je netko i zlostavljao dijete to će država riješit. Bog će mu
sudit, ne kvači se s nikim…”
Zna stara gdje sam tanka a…
Večer prije odlaska , sa djecom sam sjela i rugali smo se,
okrenuli na pozitivu.
Rekla sam “Sad kad se nafuram, izbacim tetovažu i počnem
pumpat sklekove, izaći ću s pločicama”.
M. je bila u fazonu da ce zatvorenicama biti žao kad budem
izlazila i da ce mi garant pisat pisma.
D. se kladila da ću kliknut s nekom “sestrom nerođenom”
i ostat prijatelj i brat.
Š. je nadodao samo da ću doći i na ideju da ju udomim
neko vrijeme kao lezbijku prije par godina koju je mama izbacila
zbog sklonosti pa je u prosincu u kratkoj majici prodavala
knjige.
A šta sam trebala, ostavit je na ulici a prosinac. Ima to i
vjersku simboliku pomalo.
Nikog se ne izbacuje u prosincu! Nepisano pravilo.
Kćer je samo pitala “Hoćeš dugo, meni se ne da bit s
tatom ja bi radije s tobom?”.
Uspjeli smo i nju oraspoložiti.
Da ne krcam stvari na tri dana.
Otuširala se ujutro jer se tamo odlučila sam neću.
Obukla top pamučni, dvoje gaća, kapri pamučne tajice bez
vezice, kratku majicu…
Obula japanke jer piše da moram imat papuče bez pertli i
kopči.
Uzela prozirnu pastu, četkicu, 500 kn da prebacim na kantinu,
ručnik na rame i lagano.
Predala bivšem mužu djecu, u jednoj ruci pasta i četkica, u
drugoj ruci osobna, uputnica i 500 kn za prebacit na
kantinu.
U japankama s ručnikom na ramenu stigla ja pred Osječki
zatvor.
Prešla sam prva vrata došla do portira.
Ajde ima nade da odrobijam.
Predam sve portiru, kaže sačekajte.
Stiže zamjenik upravitelja, kaže zbog vas su zvali, gdje je
frka.
Ja objasnim da ću prat autobusne stanice do penzije ako ne
podignem vozačku.
Kaže “Nema ženo mjesta, nemaaa”.
Imam dvije ćelije za obiteljsko nasilje koje moraju biti
prazne.
Rekô je l’ se računa pod obiteljsko nasilje da izbijem bivšeg
muža iz cipela da odem pa da se vratim? Jer ja moram radit, a
njemu se fućka, nije me ni u zatvor sposoban spakovat.
Kaže zamjenik “Sačekajte”.
Nakon 15 min vraća se, reko našao mi klupu jer ja sam rekla
da može i klupa pa su mi rekli da ne može jer sutra imam pravo
podnijeti tužbu sudu za ljudska prava.
Nosi neki papir.
Kaže “Evo, napisali su Vam da ste čvrstom i svojom voljom
došli odslužiti kaznu i da Vam to sustav ne dozvoljava. Odite s
tim po vozačku. Inače sutkinja je za Vas zvala da vam pomognemo
da uđete”.
Ništa od zatvora. hajde kući.
Sjela sam s druge strane zatvora u kafić i svejedno zapalila
i popila kavu za one što su bili pravedni, al’ pravno su
osuđeni.
Mislim si – do nekog drugog puta!
Moj otac je znao zafrkavati da bratu štedi za fakultet, a
meni za jamčevinu!
Podigla sam vozačku, izgubila sam sliku pa sad imam neku
totalno kretensku, pomalo robijašku.
Znate ono kad ljudi polože vozački pa jave svojima.
E ja sam prvo javila Policijskoj postaji prometnoj upravi.
Svega mi.!”