Tri tjedna nakon obavljenog prekida trudnoće M. je otišla svojoj ginekologinji koja je utvrdila da je plod netaknut i zdrav te da pobačaj nije uspio, kao da nije ni bila na zahvatu
Jedna je žena ispričala za 24 sata svoje, blago
rečeno nesvakidašnje iskustvo legalnog prekida trudnoće koji je
obavila, točnije – mislila da je obavila, u KBC-u Osijek. Žena
koja je željela ostati anonimna pa su je 24 sata potpisali samo
inicijalom M., kaže kako joj je liječnica u
sali, prije samog zahvata, kazala kako ne može dobiti opću
anesteziju, nego samo lokalnu, iako je tražila i potpisom
pristala na opću te prethodno obavila i pregled anesteziologa.
”Pitala sam je zašto, odgovorila je samo da ne mogu i da se
popnem na stol. Kao da sve ovo nije dovoljno teško”, kazala je
M..
”Saznala sam da sam trudna, nisam to planirala. Ispočetka je sve
išlo regularnim putem, onako kako je trebalo. Otišla sam na
pregled kod svoje privatne ginekologinje koja me uputila dalje.
Nikad do sad nisam imala problema sa zdravljem tako da nisam ni
imala doticaja s KBC-om Osijek. Logično rješenje mi je bilo da
sve preglede i odluku o legalnom pobačaju rješavam tamo. Otišla
sam na preglede i ultrazvuk. Sve je jako dugo trajalo, svi ti
pregledi su trajali oko dva i pol tjedna jer oni ne komuniciraju
međusobno. To mi je jako smetalo jer sam ja od početka znala
svoju odluku, stalno sam u glavi imala rok kao da nemam vremena’,
ispričala je za 24 sata.
Nakon pregleda 22. veljače, na zahvat je naručena tek 4. ožujka,
deset dana kasnije.
”Koliko sam shvatila liječnicu, htjela mi je ostaviti vremena da
se predomislim, ali ja sam bila sigurna u svoju odluku”
Na naručeni zahvat došla je 4. ožujka u 7 sati ujutro.
”Taj dan nas je bilo pet. Ja sam išla zadnja, mislila sam da je
to jer sam jedina htjela opću anesteziju. Došla sam na red tek u
podne, a morala sam biti natašte. Bila sam iscrpljena od čekanja,
cijelo vrijeme samo slušaš razgovore o zahvatu. Samo sam htjela
da se sve više završi. Ulazim unutra, prije zahvata me medicinska
sestra pitala par pitanja. Začudilo me što je sam zahvat izvodila
upravo ona, a doktorica je stajala pored mene. (…) Doktorica mi
je rekla da mogu čekati ili da se popnem na stol. Rekla sam joj
da nemam snage za čekanje nakon pet sati. Dovelo me se pred gotov
čin. Ja sam svjesno odlučila pod opću anesteziju jer sam mislila
da neću moći to psihički izdržati. Na kraju sam pristala jer je
sve predugo trajalo. Oni su se u nalazima lijepo osigurali i
napisali su da sam se sama predomislila, a to nije istina”,
ispričala je.
Kaže da je prije zahvata dobila apaurin, a sam zahvat izveden je
kirurški.
”Dakle, žena je nešto meni dolje radila. Osjetila sam da se
nešto događa, ali ne mogu reći točno što. Nakon zahvata je
napravila ultrazvuk i zaključila da je sve prošlo u redu”, kaže.
Rekli joj da se ‘to nekad zna dogoditi…’
Tako stoji i u potpisanoj i pečatima ovjerenoj dokumentaciji iz
KBC-a Osijek koju je M. pokazala novinarki 24 sata. No, tri
tjedna kasnije uslijedio je šok. M. je otišla kod svoje
ginekologinje koja je utvrdila da je plod u njezinoj utrobi
netaknut i zdrav i da pobačaj nije uspio. Kao da nije bila na
zahvatu.
”Poslala me odmah u KBC Osijek jer sam tamo i išla na zahvat.
Odmah sam otišla, napravili su mi dva ultrazvuka i pokazalo se da
je trudnoća i dalje prisutna i da je plod čitav. Prošla sam
četiri, pet doktora taj dan. Svi su se ograđivali. Samo je jedna
doktorica rekla da to nije greška, da znam što sam potpisala
misleći na informirani pristanak. Jasno mi je da postoji u svakoj
operaciji rizik, ali ne razumijem da je netko po meni 15 minuta
radio, a da je plod netaknut. Rekla je da se nekad zna dogoditi
da ostane neka rezidua, ali meni se dogodilo da je ostao cijeli
netaknuti fetus. Rekla mi je da samo u 11. tjednu trudnoće.
Poslala me da se javim u tajništvo i da mogu probati ponovno
tražiti zahvat, ali je rekla kako je poprilično uvjerena da će me
odbiti”, ispričala je M..
Nejasna tumačenja u otpusnom pismu
24 sata pišu kako na nalazu od 31. ožujka stoji da je legalno
inducirani medicinski pobačaj nepotpun, kompliciran infekcijom
genitalnog područja i zdjeličnih organa. No M. nitko nije radio
papa test kojim bi se to utvrdilo, niti je ona imala ikakve
simptome, a sve do tog trenutka svi su joj govorili da je zdrava.
Liječnica je napisala da je trudna 11 tjedana i dva dana, a u
otpusnom pismu piše da je 4. ožujka bila trudna 6 tjedana, što bi
značilo da je 31. ožujka bila trudna manje od 10 tjedana. Uz to,
M. kaže da je to bilo šest tjedana od zadnje menstruacije, ne od
začeća, a po zakonu koji regulira pobačaj, za zahvat se mora
računati vrijeme od začeća. Njoj su napisali 11 tjedana i to je
bilo to.
”Odmah sutradan su me zvali s rješenjem Komisije koja me odbija
jer se ja nisam javila u roku dva tjedna na kontrolu i jer sam
prešla deset tjedana. A nisam, prošla sam dva dana preko deset
tjedana od menstruacije, a ne od začeća. U zakonu se navodi od
začeća”, govori M..
‘Na kraju sam otišla obaviti pobačaj u Amsterdam’
Četveročlana komisija je na temelju nalaza napisala objašnjenje
da se radi o gestacijskoj dobi preko 10 tjedana i da se
pacijentica nije javila na kontrolni ultrazvuk na vrijeme te da
time pobačaj više nije legalan. Nitko nije preispitivao kako je
moguće da je kirurški zahvat iza sebe ostavio netaknut plod niti
zašto su joj trudnoću računali od zadnje menstruacije, a ne od
začeća kako piše u zakonu.
M. se nakon toga obratila predsjednici Hrabrih sestara, udruge
žena koja pruža informacije i pratnju na pobačaj.
”Pokušale smo prvo na neke bliže i jeftinije opcije. KB Merkur
me mogao primiti na pregled tek kroz par dana, a nisam htjela
riskirati s čekanjem, vrijeme je u ovakvim slučajevima sve. U
Sloveniji su mi rekli da moram ići tamo gdje sam već bila jer je
njihova greška. Na kraju sam rekla da ću prihvatiti i svaku
daljnju soluciju. Na kraju sam išla u Amsterdam”, kaže.
‘U Amsterdamu su mi sve objasnili, ulijevali su povjerenje’
U Amsterdamu je primljena 12. travnja.
”Obavila sam dva razgovora, sve su mi objasnili, svaki korak.
Ulijevali su povjerenje, bez rasprave su mi dali opću anesteziju,
tamo se zahvat i ne obavlja pod lokalnom anestezijom. Pregledali
su me, bez ikakvih komisija, obavila sam dva razgovora u kojima
se utvrđivalo da je to zaista samo moja odluka, nije bilo
nikakvog nagovaranja. Bilo im je jako čudno kad su saznali da su
u KBC-u Osijek izveli kirurški zahvat, rekli su da im ne bi bilo
toliko čudno da je pobačaj bio medikamentozan, ali da nemaju
objašnjenje za ovo. Ni oni nisu našli nikakve tragove upale koja
se spominje u KBC-u Osijek. Objasnili su mi svaki korak zahvata,
pokazali su mi ultrazvuk nakon da i ja vidim da je napravljeno
sve što treba. Objasnili su mi točno što je koji papir i pustili
su me tek kad sam se u potpunosti oporavila. Iskreno, sigurnije
sam se osjećala u Amsterdamu, nego u Osijeku. Pomoglo mi je i to
što je išla i Hrabra sestra sa mnom”, zaključila je M..
Zahvat u Amsterdamu, koji je prošao bez ikakvih komplikacija,
platila je 850 eura.
‘Svašta je moguće ako nema kirurških kompetencija’
A Nada Peratović, predsjednica udruge Hrabre
sestre, kaže da ovo nije prvi put da im se obraćaju žene koje su
imale problema s prekidom trudnoće u KBC-u Osijek.
‘Za KBC Osijek smo stekli dojam da uvijek računaju od zadnje
menstruacije, što bi značilo da pobačaj moraju po zakonu obaviti
i do 12 tjedana nakon kraja zadnje menstruacije, a ne 10, no to
kao da ne uzimaju u obzir. U Zakonu o zdravstvenim mjerama za
ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji
da je prekid trudnoće na zahtjev žene u Hrvatskoj dozvoljen do
isteka 10. tjedna od dana začeća. I hrvatski ginekolozi i
ginekologinje se u javnim nastupima često pozivaju na tu brojku
deset, u nekim slučajevima – iz neznanja ili zlobe – ženama
pogrešno saopćavaju u kojem se tjednu trudnoće nalazi tj. do kada
ima pravo na legalan prekid trudnoće na zahtjev’, kaže Peratović.
Ginekologinja dr. Jasenka Grujić za 24 sata je
objasnila je li moguće da nakon kirurškog zahvata plod ostane
netaknut. Kaže da je svašta moguće ako nema kirurških
kompetencija.
”Pobačaj se u toj fazi radi isključivo vakuumskom aspiracijom,
no moguće je da zaostane rezidua. Malo je moguće, ali je ako onaj
tko je radio zahvat nije kirurški kompetentan. To je zahvat
niskoga rizika, trebao bi biti i prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji radi se vakuumskom aspiracijom, nikakve kiretaže”,
kazala je dr. Grujić.