Čitatelji portala Najdoktor sedmu godinu zaredom izabrali su najbolje doktore u Hrvatskoj, a među njima se našao i Vladimir Borzan
Vladimir Borzan, dr. med., spec.
gastroenterolog, zaposlen u KBC-u Osijek ove je godine
izabran za ‘Najdoktora’. Ovo priznanje utoliko je važnije, budući
su ga dali pacijenti. Koja je tajna uspjeha, upitali su novinari
portala Doktore,
hitno.hr dr. Borzana.
“Prije svega, moram se zahvaliti pacijentima koji su me
ocijenili, to svakako predstavlja obvezu, a i poticaj za daljnji
rad. Predani rad, neprestana edukacija i unapređivanje stečenih
znanja je preduvjet svega. No, rekao bih da je jednako važna
komunikacija s pacijentima, odvajanje vremena za njih. Ponekad
preopterećenost poslom, a i tehnologija u medicini odvlače
liječnika od pacijenta. Bolestan čovjek ima bezbroj pitanja o
svojoj bolesti, a odgovore treba dobiti od svog liječnika, a ne
na Google-u”, rekao je doktor Borzan.
Kako ste odlučili postati liječnikom? Kako je tekao Vaš
profesionalni put?
“Od djetinjstva su me zanimale prirodne znanosti, a svakako je
tome doprinijelo i odrastanje uz majku liječnicu. Već je izbor
srednje škole bio uvjetovan željom da upišem medicinu. Nakon
završetka fakulteta sam tri godine radio kao znanstveni novak na
Neonatologiji u osječkom KBC-u, no unatoč činjenici da sam
nagrađen kao najbolji student, specijalizaciju nisam mogao
dobiti. Nakon toga sam prešao na Internu medicinu i završio
specijalizaciju iz Interne medicine, a kasnije i
subspecijalizaciju iz Gastroenterologije. Kao što sam rekao,
nužno je stalno usavršavanje znanja pa sam i nakon toga nastavio
sa cjeloživotnim usavršavanjem, kao na primjer, stekao sam ESPEN
diplomu iz kliničke prehrane i metabolizma.”
Možete li izdvojiti najtežu situaciju koja Vas je
‘zapala’ u karijeri?
“Teško mi je izdvojiti jednu posebno tešku situaciju, ali obzirom
da se kao interventni gastroenetrolog susrećem sa životno
ugroženim bolesnicima, a i bolesnicima s kroničnim neizlječivim
bolestima, svaki dan se nosim s teškim situacijama. Bude tu i
hitnih stanja u kojima moraš zadržati razum i pružiti pacijentu
sve kako bi preživio, a i brige o kroničnim bolesnicima kojima se
život polako gasi. No, koliko god stresno i teško bilo, osjećaj
zadovoljstva kad pomogneš bolesnome ipak prevlada.”
Radite u Osijeku. Kolika je razlika u kvaliteti
zdravstvene usluge između Osijeka i Zagreba? Ima li je uopće ili
su to samo ‘priče’?
“Što se tiče stručnog aspekta, gastroenterološki bolesnici u
Osijeku mogu dobiti istu zdravstvenu skrb kao i Zagrebu. No, u
zadnjih nekoliko godina otišao je velik broj specijalista, što
znatno otežava rad i predstavlja veliko opterećenje u
svakodnevnom radu. Taj je problem izraženiji što je bolnica u
manjem gradu. Nažalost, odlazak liječnika nije financijski
uvjetovan, što bi bilo najlakše za popraviti, već prevladava
nezadovoljstvo zdravstvenim sustavom i odnosom prema liječnicima
te čestim nepostojanjem jasnih kriterija u radu i napredovanju
liječnika, kao i u izboru rukovoditelja.”
Jeste li pomišljali otići u inozemstvo?
“Da, moram priznati da sam razmišljao i još uvijek razmišljam o
tome, upravo zbog razloga koje sam naveo. Frustrirajuća je
trenutna količina nekompetencije i nepostojanja kriterija za
nagrađivanje i sankcije. No, nisam prelomio tu odluku jer još
nisam izgubio vjeru da je stvari moguće promijeniti na bolje.”
Kakav je položaj liječnika u Hrvatskoj, posebno sada u
vrijeme pandemije?
“Izuzetno težak. Liječnici su preopterećeni, i fizički i
psihički. Kada pandemija prođe, moći ćemo sagledati ukupne
posljedice koje je imala na liječnike koji sada predano rade da
pomognu ugroženima, ne gledajući ili bolje rečeno, zanemarujući
sebe.”
Nije tajna kako ste u braku s liječnicom, političarkom,
europarlamentarkom Biljanom Borzan. Je li Vas to ikada
opterećivalo, profesionalno?
“Naprotiv, vrlo poticajno djelujemo jedno na drugo u
profesionalnom smislu. Jedino što zna biti komplicirano je
usklađivanje njenih i mojih brojnih obveza. Kao svaka obitelj,
nastojimo raditi određene planove za budućnost, ali često
uspijevamo dogovoriti planove za svega par dana unaprijed jer sve
iznad toga je neizvjesna budućnost s bezbroj obveza na koje nismo
računali. No, to čini život zanimljivijim”, zaključio je doktor
Borzan.