Pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Grada Osijeka i rektora Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera Zaklada "Hrvatska za djecu" predstavila novi projekt za unapređenje života djece Hrvatske: Učinimo (zajedno) mali korak velikim prepoznajući na vrijeme toksični stres kod djece
Zaklada “Hrvatska za djecu” u novu godinu kreće s novim
projektima za djecu Hrvatske, sukladno čemu je jučer poslijepodne
u Osijeku, održana prva u nizu edukativno stručnih panel rasprava
s temom “Toksično stres – kako ga prepoznati i na vrijeme
utjecati na posljedice koje može izazvati”.
Panel raspravi, uz ravnatelje i psihologe te defektologe
škola, dječjih vrtića i odgojno obrazovno osoblje, zdravstvene
djelatnike, predstavnike Centara za socijalnu skrb, udruga, grada
Osijeka i Osječko – baranjske županije, prisustvovali su
renomirani stručnjaci i govornici doc.
dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, specijalist
dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih,
prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, dr.
med. specijalist psihijatrije, specijalist dječje i adolescentne
psihijatrije, prof. Jadranka Oberman-Sebenji,
psiholog Osnovne škole Frana Krste Frankopana Osijek,
mag. educ. philol. croat. Miranda Glavaš –
Kul, ravnateljica centra za pružanje usluga u
zajednici Klasje Osijek, Josip
Jukić, ravnatelj Osnovne škole Mladost u Osijeku,
Robert Škorvaga, policijski službenik Policijske
uprave Osječko-baranjske županije Odjel za maloljetničku
delinkvenciju, Marijan Gubina, mirotvorac i
humanitarac te autor autobiografskog romana 260 dana te
dipl. oec. Renata Gubić, upraviteljica Zaklade
“Hrvatska za djecu” .
Toksični stres kod djece danas je tema o kojoj se sve više priča
u stručnim krugovima, no tema o kojoj je potrebno mnogo više
govoriti i u općoj javnosti te istu senzibilizirati na ovaj,
uistinu prisutan čimbenik koji značajno utječe na kvalitetu
života djece i kasnije odraslih te na njihovo fizičko i psihičko
zdravlje. Naime, stres/trauma kod djece rezultira brojnim
kratkoročnim i dugoročnim posljedicama te predstavlja rizik za
cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi.
O čemu se konkretno radi pojasnila je doc. dr. sc. Vanja
Slijepčević Saftić, specijaliist dječje neurologije Poliklinike
za zaštitu djece i mladih te istakla: “Djeca izložena
toksičnom stresu u odrasloj dobi dvostruko češće obolijevaju od
infarkta, trostruko češće od karcinoma pluća i kronične
opstrukcijske bolesti pluća (KOPB), šest puta su skloniji
depresiji te 12 puta češće počine suicid. Skloniji su i
astmi, dijabetesu te poremećajima u prehrani te je njihovo
psihičko zdravlje itekako narušeno. Možemo pretpostaviti da imaju
lošije životne uvjete, da češće puše, loše se hrane.”
Toksični stres podrazumijeva stres koji se javlja vezano uz
nasilje u obitelji, svjedočenje tjelesnom nasilju, izloženost
tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanje, seksualno zlostavljanje,
vršnjačko nasilje, život s roditeljem s izraženim i
nekontroliranim psihičkim problemima, ovisnost roditelja o
alkoholu ili drogama, izrazito siromaštvo, gubitak člana
obitelji, izdvajanje iz obitelji, prolazak kroz visoko konfliktni
razvod roditelja te boravak roditelja u zatvoru i slično. Riječ
je, dakle, o stresu koji se javlja kada je dijete izloženo
snažnim, učestalim i dugotrajnim nedaćama bez adekvatne pomoći
odrasle osobe i takav stres trajno mijenja dijete i osobu u koju
će izrasti.
“Kod djece stalno izložene toksičnom stresu mijenja se
cijela arhitektura mozga, do te mjere da mozak ekstremno
zanemarenog trogodišnjaka izgleda kao mozak 80-godišnjaka koji
boluje od Alzheimera. Ne intervenira li se na pravilan i
pravodobni način, ove su promjene trajne, no pozitivna stvar jest
činjenica da je dječji mozak neuroplastičan pa se navedeno može
izmijeniti”, naglasila je doc. dr. sc., Vanja Slijepčević Saftić.
Svi prisutni složili su se da je od neizostavne važnosti
razumjeti što je toksični stres i predvidjeti gdje se događa kako
bi se spriječio njegov nastanak te minimalizirale posljedice,
intenzivnim intervencijama stručnjaka. Jer, posljedice se mogu
sanirati ako se s djecom koja su već doživjela toksični stres
radi na pravilan i pravodobni način, osigura im se stabilnu i
podržavajuću okolinu i pruži pomoć. Ranim prepoznavanjem i
uključivanjem od strane stručnjaka moguće je na neki način
kompenzirati nastale štete i pozitivno djelovati na daljnji
razvoj dječjeg mozga.
Toksični stres, kako je to naveo Daniel R. Weinberger, direktor
američkog Instituta za razvoj mozga Lieber, dječje stanice
pretvara iz dr. Jekylla u mr. Hydea, i to trajno. Stručnjaci to,
upozorava, moraju spriječiti i upravo je to ideja pokretanja
novog projekta Zaklade “Hrvatska za djecu”.
“Cilj ovog projekta koji će se sastojati od
nekoliko panel rasprava koje ćemo tijekom godine, uz Osijek,
održati i u Rijeci, Zadru i Zagrebu, jest dječji
svijet učiniti boljim i kvalitetnijim, a roditelje, vršnjake,
obrazovno i stručno osoblje te zajednice educiranijima i
sigurnijima, kroz progovaranje konkretne teme koja je
itekako prisutna, ali nedovoljno javna, često i nedovoljno
rješavana do sada. Također i ovim projektom, Zakladu “Hrvatska za
djecu”, želimo dodatno predstavili kao snažnu instituciju
prepoznatljivog identiteta i karaktera svjesnu zajednice u kojoj
djeluje, a koja svojom empatijom, stručnošću i inovativnošću
aktivno doprinosi kvalitetnijem odrastanju djece u Hrvatskoj te
je otvorena za sve one kojima svojim djelovanjem može pomoći”,
dodala je dipl. oec. Renata Gubić, upraviteljica Zaklade
“Hrvatska za djecu”.
Povećanjem svijesti i progovaranjem o prisutnosti toksičnog
stresa i njegovim oblicima te posljedicama želja je stručnjaka i
predstavnika Zaklade “Hrvatska za djecu” javnost upozoriti na
prisutnost ovog sve prisutnijeg čimbenika, njegove uzroke i
posljedice, koje ranim otkrivanjem mogu biti prevenirate te tako
uistinu doprinijeti kvaliteti života djece Hrvatske i njihovom
psihičkom i fizičkom zdravlju.