Priliko radova na izgradnji južne osječke obilaznice još 2013. godine, arheolozi su pronašli tri lubanje čudnog, deformiranog oblika. Danas, šest godina kasnije, utvrđeno je njihovo porijeklo i starost.
U studiji objavljenoj u časopisu PLOS ONE, provedenoj pod vodstvom arheologa Rona Pinhasija sa Sveučilišta u Beču i našeg bioarheologa Marija Novaka s Instituta za antropologiju te u suradnji s kolegama s Harvarda i Irske i Portugala kao i kolega iz tvrtke Kudeceja koja je radove i izvodila, znanstvenici su spoznali brojne do sad nepoznate stvari o žiteljima ovih područja.
Utvrđeno je kako su tri lubanje pronađene na prostoru Hermanovog vinograda, zapravo osobe ukopane čak u 5. i 6. stoljeću poslije Krista, odnosno u doba Velike seobe naroda, a po jedna lubanja je iz istočne Azije što sugerira kako se rado o Hunu, jedna je s Bliskog istoka (pripadnik Alana) te jedna lokalnog porijekla.
Sva tri mladića bila su u dobi od 14. godina, a nepoznat je njihov uzrok smrti. Vidljivo je kako su sva trojica bila neuhranjeni, a hranili su se većinom žitaricama.
“Umjetna deformacija lubanje je namjerna aktivnost koja se provodi na glavama dojenčadi s ciljem postizanja željenog oblika lubanje pomoću letvica, jastučića ili posebno napravljenih pokrivala za glavu.
Radi se o široko rasprostranjenom kulturnom fenomenu koji se prakticira kako bi se označio grupni ili individualni identitet, odnosno kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi”, objasnila je molekularna genetičarka Kendra Sirak, poslijedoktorandica u laboratoriju Davida Reicha na Sveučilištu Harvard i koautorica ovog istraživanja.
Bili su žrtvovani?
Zanimljivo, znanstvenici su u studiji iznijeli i tezu kako je moguće da se radilo o žrtvovanju mladića iako nisu vidljivi znakovi nasilne smrti. Ova teza, iako je za nju mala vjerovatnost, ističe se kao moguća jer su ranije već nađeni slični grobovi.