S gomilanjem hrane započela je još u vrijeme epidemije koronavirusa, no ovaj put proširila je zalihe iz straha od rasta cijena, ali dijelom i globalnoga rata
Globalna recesija, duboka kriza, posljedice na gospodarstvo, visoke cijene nafte – sve su to pojmovi koje slušamo otkako traje rat na Bliskom istoku. Posljedice po pitanju cijene benzina, ali i visokih cijena, rekli bismo, već osjetimo.
Ne čudi stoga da se i pojam “preperi“ ili “survivalisti“ spominje sve češće. Riječ je o ljudima koji se pripremaju za krizne situacije. Niti Osječani nisu izuzetak, a mi smo porazgovarali sa sugrađankom Ivanom iz Osijeka koja je gomilanje zaliha hrane započela još za vrijeme epidemije koronavirusa.
“Tada sam shvatila da sam jedna od rijetkih koji nemaju nikakve zalihe i kupujem kako mi što treba. No, tada sam počela kupovati na veliko, baš kao što to činim i sad“, ispričala nam je Ivana.
Ulje, šećer, tijesto… i obvezni kvasac
Po nekoliko litara ulja, vreća ili dvije brašna, barem desetak različitih konzervi gotovih jela, desetci pašteta, nekoliko pakiranja maslaca, brojni paketi tijesta, ali i kako ističe, obvezni kvasac, od krize na Bliskom istoku nalaze se u njezinome domu.
Štoviše, za razliku od vremena epidemije, sad je svemu dodala i brojne pakete baterija za radio prijemnik, ali i petrolej za nekoliko petrolejskih lampi koje ima u kući. Nestane li struje, naglašava, da ima svjetla. I to nije sve, jer kako se grije na drva, po prvi put ih je kupila već u ožujku. Točnije, prije nekoliko dana.
Drva kupila već u ožujku
“Čovjek od kojeg ih godinama nabavljam rekao mi je da je dobro što sam se interesirala prije Uskrsa, jer će cijene nakon što su bile iste dvije godine, sad ići gore. Uvijek bih drva nabavljala u lipnju ili srpnju, no vidim da po tom pitanju nisam jedina. U velikom dijelu moje ulice vidim da ljudi imaju naslagana drva što je zapravo pametno, jer zašto bismo plaćali više za par mjeseci, a ionako sam izdvojila novac za to“, priča nam Ivana.
A kad je novac u pitanju, smatra da je uvijek dobro imati u kući određenu količinu novca. Ne puno, no toliko da može kupiti što joj treba. Nestane li struje, smatra, bankomati i banke neće joj moći isplatiti novac, a teško da bi radile i blagajne u prodavaonicama.
Kupuje isključivo po akcijskim cijenama
“Živim na minimalcu, no uvijek imam stotinu ili 200 eura gotovine. Isto tako, kupujem na akcijama, naravno kao i većina nas. Jer kriza je već odavno i to građani znaju, bez obzira što nas politika ubijeđuje u stabilnu situaciju“, zaključuje ova Osječanka.
I nije to sve, jer također pravi i vlastitu zimnicu. Izuzev rajčice, jer kako kaže, trenutno joj je jeftinije kupovati pasiranu rajčicu u trgovačkim centrima kad je na akciji. Razumljivo, u zalihi ima barem jedan cijeli paket.
“Pravi američki “preperi“ vežu svoje ponašanje isključivo za rat. Rekla bih da sam jedna hrvatska, točnije slavonska “preperica“. Inače ne vozim, ali ono što bih potrošila na gorivo potrošim na plaćanje struje i drva“, kaže nam.
Da može, držala bi kokoši i iskopala bunar
Kad joj nešto zatreba, Ivana će otići u trgovinu po to, no ako je proizvod na akciji kupit će i dodati svojim već spremljenim zalihama.
“Živim u kući, nažalost ne i u okolici Osijeka. Pritom mislim na držanje domaćih životinja poput kokoši da bih svakodnevno imala domaća jaja. Ne smijem ih držati, no zato bi bilo super kad bih danas-sutra iskopala bunar da imam i svoju vodu. Za ne daj Bože“, poručuje nam Ivana, ističući da na dnevno posluša tek vijest ili dvije o globalnoj krizi. Iako po prirodi nije pesimistična, naglašava da joj nisu potrebne vijesti da bi vidjela da nam se ne piše dobro…
