Primitak tzv. vlasničkih pasa, podsjeća, ne može biti besplatno, naglašava Ivana Crnoja iz Udruge "Pobjede" nakon posljednjeg slučaja primitka u Azil četiri psa
Godinama Udruga Pobjede prima ne samo pse bez vlasnika, već i one čiji vlasnici iz određenih razloga ne mogu više skrbiti o njima. Nedavno se dogodio upravo jedan takav slučaj koji je podsjetio na činjenicu da primitak pasa nije besplatan, bilo da je u pitanju financiranje Grada kod pasa bez vlasnika ili plaćanje vlasnika, odnosno nasljednika.
Upravo o tome je Ivana Crnoja iz Udruge Pobjede pisala na Facebook profilu Azila, priznajući da je, nakon spomenutog događaja, doživjela doslovno “burnout” upravo radi ležernog ponašanja nasljednika četiri psa i to nakon što su ih željeli smjestiti u Azil.
“Vlasnik četiri psa otišao je u dom i članovi obitelji najprije nisu željeli platiti punu cijenu smještaja u azil, a što iznosi 375 eura plus PDV. Naposljetku su platili za četiri psa 1125 eura što je manje od cijene za primitak četiri psa, no ovo pokazuje da su ljudi itekako komotni“, ispričala je za SiB.hr Ivana Crnoja iz Udruge Pobjede.
Primitak tzv. vlasničkih pasa u azil, podsjeća, ne može biti besplatno. Psi, ističe, ne jedu zrak, niti se veterinari, slikovito će, ne plaćaju poljupcima ili zagrljajima, već konkretnom cijenom za cijepljenje i sve što iziskuje veterinarski pregled.
Hoće li vlasnički psi ostati u azilu tri dana, tri godine ili biti ondje do smrti, kaže, nitko ne može znati. No na psa se, upozorava Crnoja, treba gledati kao na imovinu što pas zapravo i jest.
“U konkretnom slučaju sestra je nasljednica imovine pa samim tim i zakonska nasljednica pasa. Ima puno azila koji traže mjesečnu naknadu po psu, no ne i mi. Mi za primitak vlasničkoga psa tražimo 375 eura plus PDV, neovisno o tome koliko će se pas zadržati kod nas“, podsjeća naša sugovornica, dodajući da su upravo ta četiri psa – Mona, Roky, Tara i Tina – zauzela trenutno četiri posljednja mjesta u osječkom Azilu.
Naposljetku, Crnoja podsjeća i na to da se napuštanje životinja otprije godinu dana smatra kaznenim djelom uz zatvorsku kaznu od dvije godine.
“Taj zakon je na snazi i toga vlasnici pasa moraju biti svjesni. Ovaj slučaj neka bude podsjetnik svima ostalima da budu sretni što uopće postoji Azil i mogućnost primitka“, upozorava Crnoja, dodajući da je vlastita procjena u Azilu imaju li vlasnici koji ostavljaju pse novca za platiti ili ne.
Dogodilo se, kaže, puno puta da su to učinili i to isključivo iz ljubavi prema psima, a što godinama već itekako pokazuju. Dodajmo tome da su ove godine, kaže, udomili četiri vlasnička psa, dok su ostali udomljeni psi bez vlasnika.
Srećom, ističe, brojni psi pronađu svoj dom izvan Azila, a što će možda biti slučaj i sa ovih četvero pasa koji su silom prilika ostali bez vlasnika. No, zahvaljujući Azilu, ipak nisu prepušteni sami sebi.
