Uvećanje je neznatno u usporedbi s HZZ-ovom evidencijom
nezaposlenih u Osijeku u koju mjesečno stiže više stotina osoba.
Među njima nije takozvana nevidljiva socijala koja radi bez plaće
ili za, minimalac. Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za
socijalnu skrb i zdravstvo, pojašnjava kako se jesenski val
nezaposlenih mjesečno ne preslikava s burze rada na socijalnu
sliku Osijeka jer je uvjet dobivanja potpore prihodovni cenzus.
“Ako jedna osoba ostane bez posla, druga odrasla osoba u obitelji
radi makar sezonski posao, a cenzus je ionako uvećan zbog djece.
U listopadu, kao i u rujnu, zabilježeno je blago povećanje
korisnika socijalnog programa, što je uobičajeno na završetku
sezonskih poslova na Jadranu”, kaže Kristić. U Osijeku borbu za
egzistciju vode i oni koji mjesec-dva ili više nisu primili
plaću, oni koji na “kapaljku” dobivaju minimalac ili su na
“čekanju” za 70-ak posto plaće.
– Ima slučajeva da jedan roditelj radi za minimalac, drugi je
nezaposlen, ali zbog više djece jesu u gradskom socijalnom
programu jer ispunjavaju prihodovni cenzus. Recimo, cenzus
šesteročlane obitelj je 3.400 kuna i za trošak stanovanja bude
odobreno sveukupno oko 1.500 kuna, plus ostale potpore kao što je
besplatni vrtić, školski obrok, prijevoz, 950 kuna za ogrjev…
Ima i snalažljivih pojedinaca tzv. profesionalne socijale –
donijeli su dokaze da ne rade i nemaju vozilo, a rade na crno,
dolaze u skupim automobilima, imaju par mobitela – priča
pročelnik.
plaće
“Iako rijetko, par zaposlenih osoba je tražilo pomoć u plaćanju
troška stanovanja jer im poslodavci duže vrijeme ne isplaćuju
zarađenu plaću. Jednokratnu potporu ne isplaćujemo zaposlenima
jer neisplatu trebaju dokazati potvrdom poslodavca o neisplati
plaće(a), a to poslodavci izbjegavaju. Problem je, smatram, u
državnoj politici koja dopušta poslodavcu problematično
ponašanje, ne kažnjava poslodavce čiji radnici rade bez plaće.
Izdaju fiktivne isplatne liste, a plaću ne isplaćuju”, pojašnjava
Kristić.
Nevenka ŠPOLJARIĆ / www.glas-slavonije.hr
