Unatoč lošem vremenu i kašnjenju u dolasku nitko nije odustao od čekanja
Nakon što su njihovi kolege biciklima iz Srbije stigli do Strasbourga, sudionici štafetnog ultramaratona prema Bruxellesu u subotu kasno navečer pristigli su u Osijek. Grupu od 21 trkačice i trkača, uz logističku podršku pedesetak osoba, građani su dočekali na Trgu Vatroslava Lisinskog nešto iza 22 sata. Iako su zbog tehničkih i organizacijskih poteškoća stigli s više od tri sata zakašnjenja, dolazak je protekao bez incidenata.
Ova inicijativa dio je šireg studentskog pokreta koji nastoji skrenuti pozornost na situaciju u Srbiji, gdje već mjesecima traju prosvjedi i blokade visokoškolskih ustanova, a nedavno je privremeno blokiran i javni medijski servis RTS, nakon tragičnog urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je život izgubilo 16 osoba.
Organizaciju osječkog dočeka preuzela je lokalna inicijativa „Student uz studenta“, uz podršku brojnih volontera i građana. Studente su dočekali uz zviždaljke i sad već poznati “Pumpaj, Pumpaj!” koji je postao simbol otpora u Srbiji.
Zašto studenti trče i protiv čega se bore?
Studentski ultramaraton, kao i cijeli val prosvjeda koji posljednjih mjeseci potresa Srbiju, nisu nastali slučajno niti su rezultat samo jednog tragičnog događaja. Iako je neposredni povod za izlazak na ulice bila nesreća na novosadskoj željezničkoj stanici, u kojoj je poginulo 16 osoba, uključujući i jedno dijete, studenti su vrlo brzo artikulirali šire društvene zahtjeve. Nesreća se dogodila svega nekoliko mjeseci nakon što je željeznička stanica svečano otvorena, što je izazvalo sumnje u korupciju, nemar i zataškavanje odgovornosti na najvišim razinama vlasti.
U danima nakon tragedije, studenti su blokirali fakultete i organizirali masovne prosvjede, zahtijevajući objavu kompletne dokumentacije o rekonstrukciji stanice, kao i političku i kaznenu odgovornost svih odgovornih za nesreću. No, njihovi zahtjevi nisu ostali samo na tome. Traže i povećanje ulaganja u visoko obrazovanje, bolje uvjete na sveučilištima, te povratak Studentskog kulturnog centra pod upravu sveučilišta. Posebno su glasni u zahtjevu da se sankcioniraju svi koji su tijekom prosvjeda napadali studente i profesore, te da se obustave postupci protiv uhapšenih demonstranata.
Ono što ovaj pokret razlikuje od prethodnih jest i snažna poruka protiv sistemske korupcije, nekažnjivosti i autoritarnog načina vladanja. Studenti jasno poručuju da žele istinsku vladavinu prava, transparentnost i odgovornost institucija prema građanima. Istovremeno, inzistiraju na autonomiji pokreta, odbijajući pokušaje politizacije i manipulacije od strane političkih stranaka i drugih interesnih skupina što vlast u Srbiji prilično iritira.
Prosvjedi su u vrlo kratkom roku prerasli u najmasovniji studentski pokret u Srbiji od 1968. godine, a podršku su im pružili brojni profesori, građani i javne osobe. Pokret je postao simbol borbe za društvenu pravdu, transparentnost i bolje uvjete za mlade, ali i za cijelo društvo. Trčanjem prema Bruxellesu, studenti žele međunarodnoj javnosti poslati poruku o ozbiljnosti situacije u Srbiji i potrebi za promjenama, vjerujući da njihova borba nadilazi granice i tiče se svih koji vjeruju u pravednije i demokratskije društvo.
“Nemam riječi, ovdje je toliko puno pozitivne energije”, rekla je jedna od studentica koje su dotrčale u Osijek.
Na kraju skupa održano je i 16 minuta šutnje za 16 tragično preminulih u padu nadstrešnice u Novom Sadu, a studenti danas nastavljaju svoj put prema Virovitici gdje će ih dočekati u 19 sati.
