Ivković: Starica je bila mrtva, ali nerijetko zatičemo žive pretile ili nemoćne osobe koje trebaju našu pomoć
Kad su prošloga četvrtka vatrogasci stali ispred jedne zgrade u osječkom naselju Jug 2, nije se moglo niti slutiti da će na četvrtome katu pronaći tijelo starice koja je, kako doznajemo, preminula dosta ranije. Neslužbeno doznajemo da je riječ i o razdoblju dužem od mjesec, čak i dva.
Da se događa nešto neuobičajeno, unatoč tome što se u stubištu nije osjetio neugodan miris, posumnjali su tamošnji suvlasnici koji svoju susjedu nisu vidjeli duže vremena.
Nisu je viđali duže vrijeme
“Htjeli smo doznati gdje je susjeda, jer osim što je duže nismo vidjeli, računi su se gomilali i posumnjali smo da nešto nije u redu to više što je bila dementna. Pomislili smo da je možda kod rodbine, čini nam se da su u Daruvaru, ali nismo ni do koga mogli doći. Uređivalo se pročelje i trebali smo je i kad je nismo mogli dobiti, pozvali smo policiju i imali su što vidjeti“, priča nam vidljivo uzrujana stanarka koja je željela ostati anonimna.
Odmah po pozivu policije stigli su i vatrogasci i ovo im je bila, nažalost, tek jedna u nizu istih ili pak sličnih intervencija. Naime, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka Goran Ivković, potvrdio nam je da se nerijetko odazivaju na intervencije otvaranja vrata stana. Vrlo često ondje pronalaze mrtve osobe, baš kao što je to bio ovaj slučaj.
“Nakon što smo slomili cilindar brave, ondje smo žensku osobu koja je duže vrijeme bila mrtva. Takvih slučajeva ima i uglavnom iza vrata nakon što ih otvorimo zatičemo preminule osobe. Bude situacija poput ove da je tijelo duže u stanu i to nije nimalo ugodno“, priča zapovjednik Ivković, dodajući da osječki vatrogasci, iako im to nije u opisu njihova posla, vrlo često interveniraju i na pozive građana, uglavnom pretilih ili slabo te nikako pokretnih.
Tužne ljudske sudbine
Tako su, kaže nadalje zapovjednik, nerijetko osobe spuštali s viših katova i pomagali djelatnicima Hitne pomoći da osobu, koja ima stotinu pa čak i do 200-tinjak kilograma, hospitaliziraju.
“Ne možemo se oglušiti na takve poslove, jer u većini slučajeva se zove nas, iako to nije u našem opisu posla. Svi građani koji u takvim situacijama ne mogu riješiti problem ni sa kim drugim, okrenu naš broj i mi se odazovemo. Ima tako slučajeva potpuno zdravih osoba, no ako ima više od stotinu kilograma, a bude ih, ne mogu ustati i zovu pomoć. Bilo je intervencija gdje je bila riječ o pretilim osobama koje žive s jednim ili rijetko oba roditelja i kad padnu, nemaju nikoga da im pomogne ustati pa mi priskočimo u pomoć“, priča Ivković, dodajući da katkad pri takvim intervencijama „dižu“ vatrogasce u kasnim poslijepodnevnim, nerijetko i noćnim satima. Također, ako pomažu osobi da se spusti s viših katova gube vrijeme i, kako kaže, kasne na intervencije koje su u opisu njihova posla.
Tužne ljudske sudbine poput onih kakve zatiču iza vrata, bilo preminulih ili živih osoba, smatra, trebaju biti riješene na drukčiji način. Naravno, djeca i rodbina su ti koji trebaju skrbiti o svojim starijim članovima obitelji, a ukoliko nemaju nikoga svoga, trebaju intervenirati institucije. Do tada, vatrogasci postupaju na najhumaniji način i ne ignoriraju ni jedan takav poziv. Uz to, kako se nerijetko ističe, od značaja su i dobri međususjedski odnosi.
Naime, u slučajevima poput ovog s početka teksta, reagirali su stanari, vidjevši da se njihova susjeda ne pojavljuje na stubištu duže vrijeme, niti da ispunjava svoje financijske obveze. Pa iako su znali da nerijetko izbiva iz kuće, u ključnom trenutku ipak su pozvali nadležne.
“Pomislila sam da je kod svoje rodbine, no iako nije bila baš susretljiva, zabrinula sam se. Nažalost, pomogla sam kasno“, zaključuje naša sugovornica.
