Dobar šef je, kažu, onaj koji ne određuje poslove isključivo iz ureda, već onaj koji se nastoji približiti svojim radnicima na terenu. Ne samo da se, recimo to, približila, već se stručnjakinja za praćenje i njegu urbanih stabala, mag. urbanog šumarstva, zaštite i okoliša u Unikomu Iva Matačić, doslovno okušala u poslu svojih radnika.
Naime, zajedno s još dvojicom djelatnika Unikoma, educirala se za izvođenje radova na orezivanju na mobilnoj hidrauličkoj radnoj platformi. I ne samo to, već je trenutno jedina žena certificirana arboristica u Hrvatskoj!
European tree worker
“Tijekom svibnja i lipnja sudjelovali smo u Erasmus+ projektu vezanom za razvoj digitalnih oblika učenja i novih certifikacijskih programa na području arborikulture i urbanog šumarstva. Program se provodio na razini jugoistočne europe i polagali smo ispit za European tree worker (ETW). Riječ je o europskoj certifikaciji na najvišoj razini za međunarodne izvedbene arboriste i priznata je diljem Europe i šire te je razvijena od strane Europskog vijeća za arborikulturu (EAC)”, pojašnjava Matačić, dodajući da su sudjelovali djelatnici i dio rukovodećega kadra iz brojnih komunalnih i privatnih tvrtki, među kojima su i tri djelatnika tvrtke Unikom. Edukacija je, kaže, obuhvatila širok spektar tema od iznimne važnosti za svakog arborista, poput biologije stabala, dendrologije, orezivanja stabala, odabira sadnog materijala pa i sigurnosti na radu i sve do izvođenja radova na orezivanju na mobilnoj hidrauličkoj radnoj platformi.
Ispit se, pojašnjava, polagao u dva dijela, a prvi se odnosio na tzv. groundsmana, djelatnika koji osigurava mjesto rada, komunicira s prolaznicima, vodi računa da djelatnik na platformi ne bi bacio stablo na put ili na prolaznika. Drugi dio ispita tiče se djelatnika na platformi na visini od oko 30-ak metara koji orezuje stabla. Matačić kaže kako nema položenu C kategoriju pa ne vozi kamion, no zato upravlja hidrauličnom platformom, pozicira kamion unutar mjesta rada i nivelira ga, spušta stope i jednom riječju, kontrolira rad cijeloga kamiona. Na platformi pak ova 36-godišnjakinja uzima motornu pilu u ruke i znalački reže grane, odnosno stabla…
Alpinistica koja voli visine
“Meni je teorijski dio bio lakši, jer sam magistrica urbanog šumarstva, a moji djelatnici su stručnjaci u tehničkome dijelu svladavanja i upravljanja motornom pilom i ostalim što uz to ide pa smo se dobro upotpunjavali. Ja sam njih podučavala prepoznavanju stabala, anatomiji bilja, štetnika koji ih napadaju, a oni mene upravljanjem same platforme. Inače, moram naglasiti da je moj krajnji cilj zvanje arborista penjača, no u Hrvatskoj ga još nema pa sam za sada na platformi”, priča Matačić koja se od malih nogu bavi alpinizmom pa joj visina ne predstavlja problem.
Iako se trenutno više posvetila triatlonu, ljubav prema visini i stablima polučila je rezultat, a ističe kako je zahvalna direktoru Igoru Pandžiću, kao i svojoj šefici Andrijani Adžić koji su joj omogućili polaganje ovog važnoga ispita.
Na upit strahuje li od ozljede motornom pilom, Matačić potvrđuje da je riječ o opasnome alatu, no u želji da razumije težinu, opasnost i obuhvat posla svojih radnika, o mogućim ozljedama ne razmišlja. Osim toga, edukacija je obuhvatila i zaštitu na radu, no ipak se pri rukovanju, dodaje, mora biti iznimno oprezan i potpuno koncentriran. Čula je, naime, za slučajeve ozljeda i to onih koje nisu zanemarive, no znalački kaže da je baterijska motorna pila lakša od benzinske pa se obično njome služi. No, kad je potreba, bez problema će uzeti tešku motornu pilu u ruke i krenuti s orezivanjem pa i obaranjem stabla prema potrebi. Priznaje da u tome treba više iskustva, no s obzirom na trud i želju, ne sumnja da će i u tome stati uz bok svojim muškim djelatnicima.
“Ispit smo polagali tijekom valjda najtoplijega dana u godini. I ne bi bio nikakav problem da na sebi nemamo proturezne hlače, majice, zaštitne rukavice, prsluk i kacigu. Višeslojna odjeća dodatno je otežavajući faktor, no svo troje uspjeli smo položiti ispit i jako sam ponosna na svoje djelatnike”, kaže Matačić, dodajući kako je odlučna da certifikat ne bude doslovno samo uramljen na zidu, nego da sa svojim djelatnicima izlazi na teren i ondje radi.
Krenula je od sjekire…
Zanimljivo je da privatno nikada ranije nije uzela motornu pilu u ruke. Kaže kako je išla u sječu drva u šumu, no prijatelji su joj rekli da, za početak, sječe drva običnom sjekirom. Slikovito kaže da se motorna pila mora držati u ruci sa strahopoštovanjem, a što također i njezini djelatnici vrlo dobro znaju. Inače, po pitanju podjele poslova na muške i ženske sretna je, kaže, što joj djelatnici ne popuštaju i ne predlažu joj da odu na platformu umjesto nje.
“Svi smo ideju edukacije prihvatili raširenih ruku. Pohvalno je što Unikom ima najviše arborista, nas troje, a uz to jedini ima ženu certificiranu arboristicu. Bilo je još ekipa iz Hrvatske, ali bilo ih je manje i bili su isključivo muškarci. Ne volim reći da sam ponosna na sebe, ali na svoje djelatnike svakako jesam. Osobno, prihvaćam sve što se treba naučiti da bi se znalo više i sretna sam što mogu stati uz bok s njima na platformi i orezivati grane”, priča Matačić, dodajući da je potreba za orezivanjem grana u Osijeku velika. Kad je u pitanju sječa, to je, kaže, nepopularno i djelatnici Unikoma pokušavaju napraviti sve kako bi stablo spasili orezivanjem umjesto uklanjanjem. Liječenje, je, naglašava, na prvome mjestu, a uklanjanje se obavlja tek ako stablu doslovno nema spasa.
