Dvojica su kolega dolazila po njih na kućnu adresu, i do 70
kilometara udaljenu od GPP-a, i vraćala ih na kraju radnog dana.
Četvorica su se ipak najednom odlučila preseliti u Osijek.
Dvojicu još uvijek voze od vrata do vrata.
Voze ih “kao direktore”
Nije riječ ni o kakvim povlasticama. Direktor Igor Medić tako je
odlučio stati na kraj zaposlenicima s lažnim prebivalištima.
Sumnjiv mu je bio povelik broj djelatnika koji žive izvan Osijeka
i za putne im se troškove isplaćuje i do 1500 kuna mjesečno.
Pojedinci su se, otkrio je, prijavljivali na nekretninama koje
imaju u mjestima od posebne skrbi ili drugdje, iako stvarno žive
u Osijeku. Kupio je dva dostavna vozila i ključeve u ruke dao
dežurnim vozačima. Oni su “sumnjive” kolege vozili doma, ali na
adresu koju su naveli kao prebivališnu. Pilot projekt nazvan je
jednostavno “Odvoz – dovoz”.
– Najprije smo ih pozvali neka usklade prebivališnu adresu sa
stvarnim mjestom stanovanja. Ne učine li to, a utvrdimo
zlouporabu, pokrenut ćemo prekršajni postupak i otkazati im
ugovor o radu – priča Medić.
Kombiji se već isplatili
Bilo je to 3. lipnja, a uslijedile su najveće “selidbe” u
povijesti GPP-a. Na policiju je otrčalo i adresu promijenilo njih
desetero. Šestorici drugih priopćeno je kako im se “želi olakšati
muka svakodnevnog dolaska na posao” pa će ih se od 1. srpnja
voziti. Neke su od njih, doznajemo, ostavljali pred
kućama u kojima nema ni struje, vode ili kreveta.
Ljubazno bi se pozdravili s vozačem i krenuli prema vratima. Kada
bi ovaj poodmakao, sjedali bi u automobil koji su prethodno
ostavljali na toj adresi i vraćali se istim putem u Osijek.
Ujutro bi ga opet čekali na mjestu na kojem ih je ostavio dan
ranije. Imali su pravo i na bonus da ih se dva puta mjesečno
odveze gdje žele, no nitko ga nije iskoristio. Četvorica su ubrzo
promijenila prebivalište.
– Čak 136.499 kuna godišnje uštedjeli smo na tih ukupno 14
radnika. A dva polovna dostavna vozila, koja ćemo koristiti i u
druge svrhe, stajala su nas 50.000 kuna – iznosi računicu
Medić.
Neki su varali, dodaje, i 20 godina. Dvojicu preostalih vozit će
i dalje jer im je to, kaže, isplativije. Sindikati podržavaju
njegov projekt.
– Ne podržavamo zlouporabe, za neke smo kolege znali što
čine, ali nismo se željeli previše u to miješati. Nas je 366, ne
možemo znati tko gdje živi – kaže sindikalist Stjepan
Knežević.
Tekst: Suzana Lepan (Večernji.hr)
