Reakcija čitatelja: Što su krivi biciklisti?

Od pojave novih biciklističkih staza u Osijeku, policija je pokazala velik interes kažnjavanja biciklista. Pošto sam i sam biciklist i svakodnevno se vozim ulicama Osijeka, malo sam se zamislio nad dikom policajaca kako su kaznili desetke biciklista u različitim gradovima.

U slijedećim redovima pročitajte i pogledajte s čime se susreću biciklisti u Osijeku iz kuta jednog našeg čitatelja. Sigurni smo kako ste se i vi našli u sličnoj situaciji…

Osobno mi ne smeta ako se nekoga kazni ako postoji razlog za kažnjavanje. Čak štoviše, podržavam kažnjavanje ako će netko naučiti iz toga i ne ponoviti grešku. Ono što mi smeta je pažnja koja se usmjerila isključivo na bicikliste i traži se najsitniji prekršaj; kao igla u plastu sijena, samo da ih se kazni.

Ne kažem da su svi biciklisti nevini. Izrazito mi smeta kada vidim biciklista kako vozi po pješačkoj stazi i najradije bi im viknuo da se drže biciklističke staze ako postoji u blizini.

No zašto smatram da akcija kažnjavanja biciklista nije u redu? Zato što su biciklisti najranjiviji u prometu i imaju najmanje prava.

Jedan pješak ili vozač motornog vozila, gdje god da krene, ima neprekinutu stazu. Biciklist to nema. Gdje staje biciklistička staza, biciklist se mora prebaciti na cestu gdje riskira svoj život pored nepažljivih vozača koji nerijetko trube biciklistima, posebice u satima kada idu na posao i vraćaju se kući. U slučaju da se ne prebaci na cestu nego nastavi pješačkom stazom, riskira kaznu. Da ne spominjemo ulice kojima prolazi tramvaj desnom stranom ceste.

Kako to da nisam vidio naslov u medijima gdje su kažnjeni pješaci zbog hodanja biciklističkom stazom? Ili možda vozači koji parkiraju na biciklističku stazu. Takvih je puno više nego biciklista.

Policija sugerira da se koristi zvono za pješake, ali ne razmišljaju da pješaci zbog raznoraznih razloga (slušalice u ušima npr.) uopće ne čuju zvono ili ako čuju, počnu psovati? A da ga se možda kazni? Drugi put će sigurno paziti gdje hoda.

Osijek glasi kao grad koji ima najviše biciklističkih staza, ali te biciklističke su pune prepreka i isprekidane. Jednostavno nije moguće otići od točke A do točke B bez silaska sa bicikla, a da se ne riskira kazna ili život.

Ogorčen postupcima policije, nepristojnosti pješaka i vozača, odlučio sam se stvari staviti u svoje ruke u nadi da će se netko oglasiti. Na svu sreću uvijek imam mobitel u džepu i mogu snimiti bilo koga tko krši zakon, a prolazi nekažnjeno.