Program obuhvaća razne vrste poslova i pomoći, ali korisnicima je najdragocjeniji razgovor koji im otklanja usamljenost
Puno puta ćemo čuti kako lijepa riječ “zlata vrijedi“, a oni koji su uključeni u EU projekt “OSnaženi“ u sklopu Programa “Zaželi” Gradskog društva Crvenog križa Osijek. kojemu je partner Grad Osijek, mogu doista to i posvjedočiti.
Naime, program koji obuhvaća pomoć pri kupanju, presvlačenju obavljanju kućanskih ili administrativnih poslova, kao i mjerenje krvnoga tlaka, plaćanje računa, odlazak u prodavaonicu i sl., velika je potpora korisnicima koji na taj način prevladavaju usamljenost i osjećaj izolacije.
Marija Bem (84) iz Osijeka pravi je primjer za to, jer kako sama kaže, prije uključivanja u Program razmišljala je o odlasku u dom. A nakon što je prije godinu i pol kao gerontodomaćicu dobila 57-godišnju Zekiju Ibrišimović, kaže, na dom niti ne pomišlja.
“Ja Kiju kako je odmilja zovem smatram svojom kćeri iako imam i kći, sina i unuke. Ne samo da mi očisti prostor u stanu, već mi pruža ono što najviše trebam, a to je razgovor“, kaže nam baka Marija koja u šali kaže da je od poslova zadržala kuhanje ručka (što ionako nije u opisu posla gerontodomaćice, nap.a.), no rado uzme pokoji Zekijin recept.
Iako joj kći živi u Čemincu, sin u Sarvašu, unuk u Zagrebu, a unuka u Osijeku, baka Marija nam priznaje da joj ničije društvo ne godi kao ono njezine gerontodomaćice. Osim toga, kaže, ne voli opterećivati djecu iako se s njima redovito čuje, a oni je, sukladno svojim mogućnostima i obvezama posjete.
Voli je poput svoje kćeri
Nerijetko stoga Zekijin posjet ne započinje poslom ili odlaskom u trgovinu, već razgovorom. Tek potom ono što je potrebno obaviti Zekiija uradi umjesto nje.
“Odemo i zajedno u trgovinu iako ja hodam sa štapom, no također me vodi liječniku ako moram ići. Kad dođe petak i shvatim da je neću vidjeti do utorka, srce mi se stegne, jer ona mi je doista više od prave prijateljice. Kao da je moja kći“, priča nam baka Marija koja nas je ugostila u stanu na Jugu 2, a gdje u blizini živi i Zekija.
Tako se dogodi i da izvan radnog vremena, doduše vrlo rijetko, da priskoči u pomoć svojoj korisnici. I to ne samo njoj, jer osim kod Marije, Zekija odlazi k devet drugih korisnika. Tek dvoje živi u drugim kvartovima, a ostali korisnici su, što je i praksa rada, bliže adresi djelatnika.
“Imam ja i odlične susjede i s njima uvečer popijem kavu, ali drago mi je da smo Kija i ja “kliknule“ odmah“, kaže nam baka Marija koja svakog utorka s nestrpljenjem na prozoru dočekuje Zekijin dolazak, nakon duga četiri dana izbivanja.
U kontaktu i izvan radnoga vremena
Da se uz pomoć, a što je i svrha Programa razvilo i prijateljstvo dovoljno govori i to da se Zekija, baš kao što to čini i s ostalim korisnicima koje obilazi, na dnevnoj bazi telefonski čuje s bakom Marijom.
“Kad sam bila u bolnici interesirala se za mene, a isto tako sam ja prepoznala kad je ona bila u jednoj osobnoj situaciji. Imala sam sreću dobiti divnu gerontodomaćicu iako ne sumnjam da su sve te žene divne“, ocijenila je baka Marija.
I ne samo žene, jer od 33 djelatnika u Programu dva su muškarca, a na što su posebno ponosni u osječkom Crvenom križu. Baš kao što je Zekija ponosna na svoj posao.
Između 200 i 300 korisnika
“Ovaj posao jako mi puno znači. Nije to samo plaća, već oduvijek sam voljela pomagati ljudima. Sa svojim sam se korisnicima povezala i uspoređujem ih s mojom majkom, odnosno gledam na njih kao na svoje roditelje. Jer, to vrijeme razgovora ne znači samo njima, već i meni“, naglasila je Zekija kojoj je ovo već šesti projekt osječkog Crvenoga križa u kojem je angažirana.
Inače, kako doznajemo od voditeljice programa Dore Zlatarić, tijekom odustnosti, odnosno godišnjeg odmora djelatnica pronalazi se zamjena pa su tako svi korisnici pokriveni. U ovome trenutku uključen je 261 korisnik, no taj broj varira. Čuvši to, raspoložena baka Marija za kraj je poručila:
“Ne sumnjam da su i druge žene divne, no ja sam dobila najbolju. Znam da će učiniti sve da mi prostor gdje živim bude uređen za predstojeće blagdane da bi bilo sve uredno kad mi djeca dođu. Ali ja ću je s nestrpljenjem očekivati u siječnju nakon godišnjeg odmora“, priznala nam je baka Marija.
