Rukometni klub Nexe danas od 17 sati na završnici kupa u Umagu igra svoj polufinalni susret protiv Dubrave. Uoči puta u Istru, porazgovarali smo s Hrvojem Horvatom, trenerom Nexea koji je najavio završnicu sezone, osvrnuo se na postignuto ali i rezimirao rezultat reprezentacije na Euru u kojoj je i on bio dio stručnog stožera.
Pred vama je završnica kupa u Umagu gdje se u polufinalu
susrećete protiv Dubrave, vaše bivše momčadi, kakva su
očekivanja?
– Prošle godine bili smo nekoliko sekundi udaljeni od
osvajanja kupa i malo nam je nedostajalo da po prvi put u
povijesti donesemo jedan veliki trofej u Našice. Kup nam je
definitivno uvijek zanimljiv, Dubrava je jak protivnik koji nas
je ove sezone već pobijedio u prvenstvu, čime su nam poslali
dobro upozorenje, no ovo je nova utakmica na neutralnom terenu, i
bez obzira na to što Dubrava igra dobar rukomet i ima dobre
pojedince, ja tu svoju momčad vidim kao favorite budući da nam je
ulazak u finale kupa jedan od imperativa.
Tri kola prije kraja prvenstva drugi ste na ljestvici,
očekujte li da će te i kraj prvenstva dočekati na toj poziciji i
je li i to drugo mjesto imperativ?
Sigurno da je imperativ i da je osnovni cilj ove sezone drugo
mjesto u prvenstvu. Bit će teško do kraja sezone izdržati sve te
utakmice i pritisak koje one nose i pod kojim nije lako igrati,
budući da nam je svaka utakmica do kraja sezone kao finale. Na
meni i na igračima je da nakon velikog emotivnog i fizičkog
pražnjenja u utakmicama protiv Füchsea u EHF kupu, uložimo zadnje
atome snage i izborimo drugo mjesto, no držimo sve u svojim
rukama.
Što vam je važnije, drugo mjesto u prvenstvu ili
eventualno osvajanje kupa?
Oba postignuća imaju svoju težinu, no drugo mjesto ipak
“hrani” klub i za igrače je veliki motiv igrati SEHA ligu i iduće
sezone, no mi smo se u svlačionici dogovorili da idemo utakmicu
po utakmicu i koncentrirani smo samo na prvog sljedećeg
suparnika.
SEHA liga je natjecanje u kojem vam najslabije ide od
vašeg dolaska na klupu, koji su razlozi?
Tu postoje neke objektivne okolnosti koje navijači teško
uzimaju u obzir. Mi smo ove godine doveli 10 novih igrača, s tim
da su nam se neki od njih priključili već kad je SEHA liga dosta
odmakla. Na to nam se nadodalo nekoliko ozljeda u tom razdoblju i
jednostavno tad nismo bili na potrebnoj razini uigranosti. Uvijek
treba vremena da se uigra obrana, također na svoje mjesto treba
sjesti i kolektivni napad. Mi se ovu cijelu godinu recimo borimo
s tranzicijom koja nam je najlošiji segment igre, i za sljedeću
sezonu jedan od ciljeva bit će upravo popravljanje te tranzicije.
Sigurno da zbog svih tih okolnosti nije moglo funkcionirati sve
od početka, tako da smo mi na samom startu SEHA lige kiksali i
izgubili bodove koje je kasnije bilo jako teško nadoknaditi, među
ostalim zato što su nam se tu nadovezale i jako bitne utakmice u
Europi pa samo zbog tog paklenog ritma, morali žrtvovati i
utakmicu-dvije u SEHA ligi. Sigurno da nam to nije bio plan i
cilj i da ćemo naredne sezone ući u SEHA ligu s puno većim
ambicijama jer će nam od ove sezone ostati kostur momčadi,
odnosno formirana ekipa koja će od prvog kola moći biti
konkurentna svi ostalim ekipama u ligi.
Bez obzira na loš plasman ove sezone, SEHA liga vam je
donijela i prednost igranja jakih utakmica koje su
vam pomogle da ostvarite povijesno dobar rezultat ove sezone
u EHF kupu?
Apsolutno, nama je jedan od
glavnih ciljeva svake sezone izboriti nastup u SEHA ligi jer je
to poslije njemačke i francuske lige, najjača liga u Europi gdje
igraju neke od najjačih ekipa u Europi. Takva liga daje mogućnost
za afirmaciju velikog broja igrača, kroz takve se utakmice
postaje bolji i igrajući takve utakmice igrači nedvojbeno jako
napreduju. Sigurno da je igranje SEHA lige jedan od razloga zašto
smo mi ove godine došli do toga da budemo konkurenti jednom
velikanu kao što je Füchse Berlin i da dođemo do ruba plasmana u
polufinale EHF kupa.
Iako vas je samo jedan gol dijelio od prolaska u
polufinale EHF kupa, ipak morate biti ponosni jer je Nexe
ostvario najbolji europski rezultat u svojoj povijesti, zar
ne?
Sigurno da je Našice ostalo zabilježeno na europskoj
rukometnoj sceni ove sezone i da se o Našicama priča. Želimo da
se tako nastavi i u budućnosti i sigurno je da nas raduje taj dio
sezone u kojemu smo suvereno odradili taj EHF kup. Smatram da smo
podigli Nexe na jednu stepenicu više i sigurno je da je zadatak
ostati na toj razini i iduće sezone, što naravno neće biti nimalo
lagano jer sad su nas svi zapamtili i svi će nas gledati
drukčijim očima i neće se više događati da ždrijebu budemo jedna
od najpoželjnijih “udavača”.
Nakon Nexea, preselimo se na reprezentaciju, gdje ste za
vrijeme minulog Europskog prvenstva bili pomoćnik izborniku
Červaru. Što je presudilo vašem rastanku s
reprezentacijom?
Kao prvo moram reći da je to bilo jedno fenomenalno iskustvo,
nešto što se ne doživljava često u životu i jedino što je u toj
cijeloj priči nedostajalo je rezultat i sigurno da je to razlog
zašto se suradnja nije nastavila. Ja bi rekao da je suradnja
zamrznuta, jer možda će se nekad u budućnosti i nastaviti. Lino i
ja i dan danas imamo najnormalniji odnos, često se čujemo,
komentiramo utakmice, te izmjenjujemo iskustva i
savjete.
Koliko ste naučili u ovih godinu dana u stožeru
reprezentacije?
Ovo je za moju karijeru neprocjenjivo i ja sam trostruko
bolji trener nakon godinu dana s reprezentacijom. Svaki dan radim
na sebi, učim, razvijam se pa tako iskustvo donosi neprocjenjivo
za izgradnju jednog trenera, pogotovo u psihološkom smislu.
Svjestan sam da je trenerski put dosta težak i trnovit te sam
pogotovo nakon minulog Eura vidio koliko mi još nedostaje i
koliko tu još ima prostora za napredak i za učenje, no volje imam
jer moje su želje i ambicije najviše.
Kako sad s vremenskim odmakom od par mjeseci gledate na
naš nastup na Euru? Mislite li da su očekivanja javnosti bila
prevelika?
Kod nas je problem što se uvijek očekuju zlata pa je tako
jedan dan sve idealno, a idući dan ništa ne valja. Sigurno je da
smo mi bili svjesni situacije, pogotovo nakon ozljede Duvnjaka,
da neće sve ići lako. Dogodila su nam se ta dva poraza koja su
nas koštala toliko željenog polufinala, odnosno finala. No ja
vjerujem da bi mi bili jednako razočarani i da smo izgubili u
finalu.
Svi su nekako apostrofirali naš splitski poraz od Šveđana
kao početak kraja budući da oni godinama nisu imali velikih
rezultata, no i oni su poput Norvežana godinama radili u sjeni i
stvarali generaciju koja sad igra odličan rukomet. Mislite li da
te dvije reprezentacije trenutno ispred nas?
Ono što je dobro za rukomet u zadnjih par godine je da
postoji desetak reprezentacija koje konkuriraju za medalju, za
razliku od jednog dužeg perioda u kojemu su gotovo uvijek iste
četiri reprezentacije (Francuska, Hrvatska, Danska i Španjolska
op.a.) igrali polufinale velikih natjecanja . Ovo je prvenstvo
pokazalo veliku izjednačenost te je sigurno da danas svaka na
ekipa na europskom prvenstvu može pobijediti svakog i izgubiti od
svakog. Treba se dosta toga poklopiti da se uđe u finale i osvoji
medalja.
Kakva je budućnost reprezentacije pogotovo nakon
oproštaja nekih igrača poput Vorija, Čupića Alilovića? U lipnju
nas očekuju kvalifikacijske utakmice za SP s Crnom gorom,
očekujete li prolazak?
Vjerujem u našu snagu, ako neće biti nekih ozljeda i većih
izostanaka, sigurno je da smo favoriti u te dvije utakmice, no
uvijek treba biti oprezan jer Crnogorci imaju jako dobru
reprezentaciju , u kvalifikacijama su ostvarili zapažene
rezultate te nerijetko znaju pobijediti favorizirane momčadi.
Ipak, ja vjerujem u naš plasman na nadolazeće Svjetsko prvenstvo.
Što se nadolazećih ciklusa tiče, imamo tu jednu novu generaciju u
kojoj je Cindrić predvodnik i bez obzira na sve, rukomet je i
dalje velik i popularan sport u Hrvatskoj, još uvijek se radi
dobro, jedno moramo pojačati tempo rada i cjelokupnu stvar
omasoviti. Jedino tako možemo držati korak s ostatkom Europe, no
u Hrvatskoj je uvijek bilo dobrih igrača i bit će, tako da se za
budućnost ne bojim.
Razgovarao: Jurica Cvenić
Foto: Davor Javorović/Pixell