Zahvaljujući odličnim nastupima uposljednje dvije godine, Tina Zelčić postala je jedna od ključnih figura hrvatske ženske gimnastičke reprezentacije
Iza nje su tri od četiri kvalifikacijska Svjetska kupa za nastup
na Olimpijskim igrama, a nakon Caira, Cottbusa i Bakua, a prije
posljednjeg turnira u travnju u Dohi, 21-godišnja Tina
Zelčić drži sedmo mjesto sa 26 skupljenih bodova i
dalje je u igri za Pariz.
”Zadovoljna sam Bakuom. Ponovo sam odradila dobru vježbu i uzela
nove bodove za Olimpijske igre. Sretna sam što iz nastupa u
nastup pokazujem kako se mogu približiti najboljima”, kaže
ova specijalistica za gredu nakon što se nakratko vratila u svoj
Zagreb.
”Sada me čeka nastup na Svjetskom Challenge kupu u Antalyji, a
onda onaj najdraži Svjetski kup, Osijek. Uvijek se veselimo doći
u Osijek. Čast nam je nastupati tamo. Pogotovo ako se dogodi
finale, pa vas subotu i nedjelju dočeka puna dvorana, sjajna
publika, puno klinaca… Nevjerojatan osjećaj koji nikada ne
zaboraviš”, dodaje.
Od 4. do 7. travnja, na 15. rođendanu osječkog turnira, nastupit
će po četvrti put.
”Prošla je godina bila moja. Prvo sam u Varni osvojila svoju
prvu medalju na SK, srebro, da bi onda u Osijeku ušla u finale.
Taj je nastup bio pred domaćom publikom među kojom je bio i
predsjednik Hrvatske, gdje je bila velika trema i nije bilo lako
nastupiti, ali ja sam odradila dobru vježbu i osvojila broncu. Ta
prošla godina i taj Osijek ostat će mi zauvijek u sjećanju”,
govori.
Zahvaljujući odličnim nastupima u posljednje dvije godine, Tina
Zelčić postala je jedna od ključnih figura hrvatske ženske
gimnastičke reprezentacije.
”Moj put nije bio nimalo lagan. Bilo je tu svega i trebalo je
dobrih pet godina da dođem do ovoga gdje sam sada. Ključno je
bilo što nisam odustajala. Uvijek sam mislila da mogu nešto više.
Znala sam da mogu napraviti ovo što sam do sada napravila”,
ističe.
Iza sebe ima sedam finala Svjetskog kupa. Čak četiri puta bila je
korak do medalje, četvrta, ali zato su prošle godine došle i prve
medalje. Srebro na gredi u Varni, a odmah potom i bronca u
Osijeku.
”Zadnje dvije godine iz natjecanja u natjecanje pokazujem koliko
mogu i koliko vrijedim. Istina, bilo je puno puta gdje sam htjela
dići ruke od svega, gdje mi je puna ‘kapa’ svega, kada nisam više
mogla. Kada nisu mogli ni tijelo ni glava, a pogotovo glava. Bilo
je i ozljeda, i to čim sam sa 15 godina ušla u seniorsku
konkurenciju, odmah sam to ljeto išla operirati lakat. Godinu
dana me nije bilo. Oporaviš se od jedne ozljede, dođe druga i
tako u krug. Ne možeš spojiti dva mjeseca treninga da te nešto ne
boli, da ne moraš ići po terapijama. Ali, svaki put sam našla
neku snagu i motivaciju da nastavim dalje. Isplatilo se”,
navodi.
Tina je danas, uz vrhunsku gimnastiku, redovna studentica treće
godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
”Naporno je, puno toga treba uskladiti, ali profesori doista
izlaze u susret i zahvalna sam im na tome”, napominje.
I Tinina priča ulaska u gimnastiku slična je kao kod većine
njezinih ‘nemirnih’ kolega.
”Mama me odvela u gimnastičku dvoranu zato što sam bila
hiperaktivno i nemirno dijete. Nisu znali što sa mnom više. Bilo
je penjanja po policama, kupaonskim lavaboima, ormarima, gdje god
sam stigla. Nisu me mogli uloviti po kući. Popela bih se na ormar
i tamo se igrala. Zezali su se da će me ostaviti gore jer nisam
mogla sama sići nego su me oni morali spuštati. Kada su shvatili
da sam prenemirna, odveli su me u gimnastičku dvoranu da izbacim
energiju, ali nisu mislili da ću ostati, evo, sada već skoro 20
godina u toj dvorani”, naglašava.
Gdje je nestala ta djevojčica? Danas je Tina poprilično mirna,
samozatajna i tiha djevojka.
”Gimnastika nas očito primiri. To je težak sport, puno se troši
fizičke i psihičke snage i najdraže je nakon treninga samo otići
u krevet”, konstatira.
I u njima opet sanjati gimnastičke snove.
”San su gotovo svakoga sportaša Olimpijske igre. I moj neki
glavni su Igre, ali ja sam uvijek imala i neke male ciljeve koje
sam si postavljala. Prvo je bila medalja na SK, to sam ostvarila,
a nadam se da ću nastaviti u tom ritmu. Jedan cilj su Olimpijske
igre, ali i finale Europskog prvenstva. Idemo korak po korak,
raditi i čekati svoju priliku”, poručuje Tina Zelčić.