Do sada je Sara bila u četiri finala Svjetskog kupa, a prošle godine u Mersinu osvojila je i prvu medalju, broncu
Senzacija olimpijskih kvalifikacija. Tako mnogi proteklih dana
govore o Sari Šulekić, sjajnoj 18-godišnjakinji
koja se nakon dva od četiri kvalifikacijska Svjetska kupa vinula
do dijeljenja 4. mjesta na dvovisinskim ručama u ukupnom poretku
gimnastičarki za odlazak u Pariz (dvije najbolje po spravi
izborit će OI).
”I meni je to pomalo senzacionalno. Valjda zato što sam najmlađa
u našoj reprezentaciji koja se trenutno bori za odlazak na
Olimpijske igre. Ovih dana se baš osjećam posebno”, priznat će
Sara dok nakon odrađenih turnira u Cairu i Cottbusu u svom rodnom
Zagrebu čeka odlazak na treću kvalifikacijsku stanicu, sljedećeg
tjedna u Bakuu.
”Iznenađena sam činjenicom da sam u realnoj igri za Pariz. Nismo
to očekivali. U Cairu sam išla svoju sigurnu vježbu, a u Cottbusu
skroz novu koja nije sigurna. Riskirali smo zbog jake
konkurencije i isplatilo se. Presretna sam što sam uspjela
napraviti tu vježbu. To mi je najjača vježba koju znam i dobila
sam najveću ocjenu u karijeri, 13.400. Isto to pokušat ću
sljedećeg tjedna u Bakuu. Nadam se da ću ostati na istom nivou
kao i na prva dva turnira”, istaknula je.
”Znate, meni je cilj uvijek bio Los Angeles, sanjam njega, nisam
baš razmišljala o Parizu”, otvoreno je priznala.
”Ako uspijem osigurati Pariz, super, to će biti dodatni motiv za
daljnji rad i velika nagrada za sve što sam napravila do sada.
Idemo probati, nemamo ništa za izgubiti. Ako uspijemo okej, ako
ne, idemo se dalje spremati za LA. Promatrala sam malo druge cure
sada u Cairu i Cottbusu. Nevjerojatna su konkurencija i puno
iskusnije od mene. Nisam mislila da ću doći blizu njih ovako
brzo. Znala sam da jednom mogu, ali nisam mislila da će to biti
već sada. Zato sam iznenađena”, dodala je.
Mirna, fokusirana i spremnija nego ikada. Tako danas djeluje
djevojka koja je prije tri godine ispisala svoje prve senzacije u
hrvatskoj gimnastici. U prosincu 2020. godine u Mersinu je
osvojila europsko juniorsko srebro na dvovisinskim ručama i
postala prva Hrvatica s velikom gimnastičkom medaljom.
”Život mi se potpuno promijenio nakon te medalje. Od financijske
potpore, preko boljih uvjeta za treniranje, do bolje opreme. I u
školi mi je bilo puno lakše nakon te medalje. Trenutno sam
maturantica Sportske gimnazije i voljela bih upisati
nutricionizam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. U prvom
razredu srednje još nisu znali tko je vrhunski sportaš, a tko ne.
Zato je meni ta medalja puno pomogla da i profesori shvate koliko
treniram i koliko vrijedim. Imam veliku potporu s te strane, iako
na natjecanja uvijek nosim knjige i koristim svaki slobodan
trenutak da učim. Ja sam očito imala sreće da uz sebe uvijek imam
ljude koji vide koliko vrijedim – od vrtića kada su tete
rekle mojim roditeljima da me moraju staviti na gimnastiku jer
zbog moje živahnosti nisu znali kako sa mnom izaći na kraj, pa
kroz trenericu Kseniju Piščević koja me
prepoznala i gurala, do mog sadašnjeg trenera Marka
Breza… Sjećam se kako mi je išlo na živce kada sam bila
mala da su me svako malo prebacivali u neku novu grupu. Pa sve
ispočetka, nova djeca, nova upoznavanja… Jednostavno, u koju god
bi me grupu stavili, ja sam brzo sve prestigla i slali su me
dalje, među naprednije”, navela je.
I danas se kao 18-godišnjakinja bori s nekima puno iskusnijima od
sebe i poprilično im puše za vratom.
”Ova godina je za mene izazovnija nego bilo koja druga. Nije
dovoljno to što imam maturu i upis na fakultet, nego je još i
olimpijska sezona i prepuna natjecanja. Nakon Bakua, čeka me i
Svjetski kup u Antalyji, Europsko prvenstvo u Riminiju, a prije
njega i nama najdraži turnir – Svjetski kup u Osijeku. Jako mu se
veselim. Još nisam uspjela ući u finale, prošle godine sam bila
korak do, deveta. Nadam se da ću uspjeti ovaj put, sada sam
spremnija za to”, naglasila je.
Do sada je Sara bila u četiri finala Svjetskog kupa, a prošle
godine u Mersinu osvojila je i prvu medalju, broncu.
”Ako izborim finale u Osijeku, možda me i roditelji prvi
put uspiju doći gledati. Finala su vikendom pa će im zbog posla
ipak biti lakše doći. To bih jako voljela. Obitelj mi je sve. Ono
malo slobodnog vremena koje imam nakon gimnastike i škole odvajam
samo za obitelj i prijatelje. Oni su mi najbitniji”, zaključila
je.
Više o DOBRO World Cupu pročitajte na poveznici.