Igrače i publiku uvijek su činili radnici svih djelatnosti HEP-a u Osijeku, što je pokazatelj snage zajedništva
Udruga umirovljenika HEP-a Slavonije i
Baranje – podružnica Osijek nastavila je tradiciju
te organizirala malonogometnu utakmicu između Ratnog poslovodstva
(na slici crveni dres) i Ratnog radnog voda (bijeli dres)
Elektroslavonije Osijek koja je završila devet prema pet (9:5) za
tim Ratnog poslovodstva.
Održana je pod pokroviteljstvom Danijela
Ilića, prvog čovjeka Elektroslavonije, 9. veljače u
Graditeljsko-geodetskoj školi Osijek.
Osobito vrijedno je istaknuti činjenicu kako se ta tradicija
njeguje sada već pune 32 godine, a prva utakmica odigrana je 5.
veljače 1992., još uvijek u ratom zahvaćenom Osijeku, povodom
međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Igrače i publiku
uvijek su činili radnici svih djelatnosti HEP-a u Osijeku, što je
pokazatelj snage zajedništva.
Zvižduk pištaljke suca Miroslava
Grevingera označio je početak srčanog susreta i
gotovo u istom, dinamičnom ritmu trajao je tridesetak minuta.
Golmani su bili Branko
Vrdoljak i Danko
Glavota za bijele i Dušan
Pajtak kod crvenih, ali je bolji prosjek godina na
strani Poslovodstva, ipak, rezultirao golom razlike u korist
crvene momčadi.
No, kako su istaknuli sudionici utakmice, pobjeda je, istina,
poseban začin svakoga sporta, no ipak, ovdje su u središtu svega
prijateljstvo, veselje, svako godišnje okupljanje i sjećanje na
sve koji ove godine nisu bili oteti sudbinom života (16
prijatelja) jer sjećanje održava, a zaborav briše.
U obrani sjećanja od zaborava otišle prijatelje nasljeđuju mladi
radnici, čuvari sjećanja. Sve to moglo se osjetiti kako na samoj
utakmici i na terenu i u gledateljstvu, ali osobito na
zajedničkoj večeri uz zvuke tambure, što je za sudionike i
publiku pripremljena u Upravnoj zgradi Elektroslavonije.
Sudionici su otišli svojim domovima, noseći u sebi nadu o
ponovnom susretu, pa neka se potvrdi ona hrabra uzrečica kako
nada umire posljednja.
Ratno poslovodstvo činili su Dušan Pajtak, Damir
Karavidović, Nikola Šarić (članovi
Udruge) te Davor Guttert, Božo
Poljarević, Zoran Sili te su po
prvi puta nastupili Mijo
Dimšić, Mario
Iličić i Dario Mudri.
Ratni radni vod činili su Dinko Zorić,
Darko Grgić, Vlado Mihaljević,
Zvonko Markovčić (članovi Udruge)
te Željko Andrišić, Branko Vrdoljak, Danko
Glavota te po prvi puta Ivan Mlinarić
i Branko Markovčić.