Osim sudjelovanja na Olimpijskim igrama koje smatraju svojim najvećim uspjehom, teško je uopće pobrojati sve njihove naslove državnih prvaka i medalje s međunarodnih natjecanja
Blizanci Patrik i Anton Lončarić, uz Donnu Vekić, jedini su sigurni predstavnici Osijeka na Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu. Dva se Osječana veslanjem bave cijeli život i osvajaju nagrade na brojnim natjecanjima.
Lončarići su rođeni 8. kolovoza 2000. godine. Pohađali su OŠ Franje Krežme i OŠ Svete Ane, a potom završili I. gimnaziju Osijek i studirali na EFOS-u. Nakon toga, prebacili su se na zagrebačko Veleučilište Edward Bernays, gdje trenutno studiraju komunikacijski menadžment.
I pak, veslanje je oduvijek bilo jače od svega ostaloga što ih jezanimalo, a njime se bave odmalena. Naime, zajednička odluka da će biti veslači pala je kada su imali svega dvije godine.
”Naše prve šetnje s roditeljima odvijale su se, naravno, na Promenadi. S prozora smo od najmanjih nogu gledali Dravu i čamce s veslačima. Ne znam zašto, ali obojici se to svidjelo pa smo, kažu naši roditelji, kao vrlo mali klinci rekli da želimo veslati. Njima to nije bilo ništa čudno jer je naš grad poznat po dugoj veslačkoj tradiciji, a ideja im se svidjela i jer smo stanovali jedva kilometar od veslačkog kluba, pa su to vjerojatno potajno priželjkivali, da ne gube vrijeme na vožnju na treninge”, prepričavaju nam kroz smijeh.
Kako biste znali veslati, prvo morate znati plivati (pa i u Dravi) te imati određenu visinu i masu kako biste uopće mogli ući u čamac i držati vesla. Obično se počinje veslati s 12 godina – netko malo ranije, a netko kasnije. Lončarići su u VK Iktus došli s 11 godina, a do tada bavili su se tenisom i košarkom.
”Prve košarkaške korake napravili smo uz poznatu osječku braću Dogan. Oba su nam se sporta sviđala
te smo bili vrijedni i uporni, ali još smo i prije dolaska u njihove klubove znali da smo tamo samo zato što čekamo veslanje”, prisjećaju se.
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Njihova upornost s vremenom ih je dovela do ozbiljnih natjecanja koja stvaraju napetost i veliku količinu adrenalina, no tako je, kažu, u svakom sportu i u svakom natjecanju. Međutim, tvrde kako veslanje sa sobom donosi posebnu magiju. Osjećaj da letite i lebdite okruženi prirodom nagna vas na to da zaboravite sve muke, naporne treninge, bolove u mišićima i neizbježne žuljeve na rukama.
Uz to, baveći se navedenim sportom, Lončarići su doživjeli mnogo zanimljivih situacija, pogotovo onih koje se odnose na veslanje pod težim uvjetima poput valova ili jakog vjetra. Sada kada su stariji, govore nam kako prevrtanja u čamcu više nisu česta pojava, ali bilo ih je u mlađim danima.
”Dogodilo se jedno prevrtanje kada sam u prosincu odradio trening na Dravi u čamcu i prišao splavi kako bih izašao iz njega. Kako sam brže-bolje već počeo odšarafljivati veslo, tako mi je naša tadašnja trenerica Jasminka Kraljević-Čolić rekla da se opet odgurnem i odradim jedno ubrzanje. Naravno, nisam mnogo razmišljao jer sam joj htio pokazati koliko dobro veslam i samo sam se odgurnuo s odšarafljenim veslom, što je rezultiralo mojim kupanjem u hladnoj Dravi”, opisuje Patrik.
Lončarići tjedno imaju samo dva slobodna poslijepodneva, pa u šali često kažu kako se život događa između dva dnevna treninga. Ipak, raspored i vrsta treninga ovise o blizini razdoblja održavanja nekog natjecanja, ali ponajviše o vremenskim i temperaturnim uvjetima.
”Najviše vodimo računa o tome da ostvarimo što više odveslanih kilometara. Dok za vrijeme ljetnih vrućina u čamac idemo što ranije, u zimskom razdoblju dominiraju treninzi u veslačkoj teretani HAVK Mladost na ergometrima i biciklima te dizanju utega u zagrebačkom Domu sportova i Dizačkom klubu Metalac, uz trenera Branka Zemunika. Kada su vremenske prilike povoljne, za razbijanje monotonije pak vozimo bicikle. Prosječno treniramo oko dva sata prijepodne i dva sata poslijepodne. Budući da smo redoviti studenti, vrijeme je između dva treninga radnim danima određeno za fakultet i predavanja. Vrlo malo vremena konačno ostaje za dobar ručak i kvalitetan odmor koji ne smijemo zaobilaziti u tom gustom rasporedu”, napominju sportaši.
Međutim, njihovi veslački početci vezani su isključivo uz Dravu jer su na Promenadi odrasli. Sa spomenutom su trenericom veslali uglavnom u disciplini ‘dvojac na pariće’ (u koju se sada vraćaju), i to kao kadeti i mlađi juniori (do 2016. godine).
Nakon toga, preuzeo ih je trener Krešimir Ižaković koji im je promijenio disciplinu, pa su prešli u ‘dvojac bez kormilara’ u kojemu su ostvarili najveće uspjehe, a tako i plasman na Olimpijske igre. Tada su Dravu vrlo često morali mijenjati budući da su se sva važna natjecanja održavala isključivo na jezerima ili eventualno morskim zaljevima. Već godinama najmanje mjesec dana tako provedu na Peručkom jezeru te u Vodicama.
”Drava je odlična za početak treniranja, ali za vrhunske rezultate ipak je nužno imati jezero ili uvjete i vrijeme za boravak na što više priprema na jezerima. Na jezeru možete prilično precizno pratiti brzinu koju postižete u čamcu na, primjerice, duljini od dva kilometra (koliko je duga staza na našim utrkama). To je na rijeci nemoguće utvrditi. Uz školu ili fakultet, teško je dugo boraviti izvan Osijeka tako da smo, spletom različitih okolnosti koje nisu uvijek bile ugodne, Osijek zamijenili Zagrebom, a Dravu Jarunskim jezerom. Prije dvije smo godine prešli u HAVK Mladost, dobili smo novog trenera Tonija Urlića, usko surađujemo s klupskim kolegama Valentom i Martinom Sinkovićem i njihovim trenerom Nikolom Bralićem, a rezultati su očigledni – idemo u Pariz”, vesele se Lončarići.
Osim sudjelovanja na Olimpijskim igrama koje smatraju svojimnajvećim uspjehom, teško je uopće pobrojati sve njihove naslove državnih prvaka i medalje s međunarodnih natjecanja. Rezultat je koji trenutno najviše pamte naslov svjetskih juniorskih 2017. i europskih prvaka 2018. godine. Imaju i svjetsku juniorsku broncu iz 2018., dok su iste godine postavili svjetski rekord za juniore u ‘dvojcu bez kormilara’ (6:27.91). U veslanju se to zove najbolje svjetsko vrijeme i još ga uvijek drže upravo oni. U kategoriji mlađih seniora (od 19 do 23 godine) u svojem ‘dvojcu bez kormilara’ imaju europsko srebro i broncu.
Kao što smo naveli ranije, Lončarići su, uz Vekić, jedini predstavnici Osijeka na ovogodišnjim Ljetnim olimpijskim igrama. Sudjelovati na takvom događanju zasigurno je najveći san svakog sportaša, a oni su se na njega uspjeli plasirati prošle godine u kojoj su tek postali seniori. Također, misle kako su najmlađi veslači ikada koji su se plasirali u Pariz.
”Još nas uvijek drži adrenalin iz Beograda i prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva na kojemu smo izborili plasman na OI. Sretni smo i zbog toga što u Parizu nećemo biti jedini veslači jer su plasman u ‘dvojcu na pariće’ izborila braća Sinković te u samcu Damir Martin. To su sve naši prijatelji i stariji kolege s ogromnim olimpijskim iskustvom koje iznimno cijenimo. Osim toga, očekujemo da će nam se pridružiti i sestre Ivana i Josipa Jurković koje tek trebaju izboriti vizu za Pariz”, nadaju se Lončarići.
Mogao bi Osijek dobiti još jednog predstavnika na Olimpijskim igrama, ukoliko David Šain uspješno prođe kvalifikacijske trke koje su pred njim.
FOTO: Matija Habljak/PIXSELL
Pripreme se za Olimpijske igre, dodaju, ne razlikuju previše od onih za Svjetsko prvenstvo. U ovoj se olimpijskoj godini ne održava svjetsko prvenstvo za olimpijske discipline, pa ih, prije odlaska u Pariz, očekuju nastupi na Europskom prvenstvu i svjetskim kupovima na kojima će provjeriti u kakvoj su formi i pokušati popraviti određene nedostatke kojih, tvrde, uvijek ima. Također, moći će se usporediti i s novim konkurentima budući da još nisu imali priliku nastupati u ‘dvojcu na pariće’ na velikim europskim i svjetskim natjecanjima.
”Za sada nemamo nikakvih problema, idemo korak po korak te smo prilično zadovoljni brzinama i napretkom u tehnici. Svjesni smo da bi nam u Parizu bilo mnogo lakše da smo ostali u disciplini u kojoj smo došli na razinu najbližu svjetskom vrhu, ali spremno i hrabro idemo naprijed i u ovoj novoj. Kao i uvijek, dat ćemo sve od sebe da budemo što brži i postignemo što bolji rezultat. Sutra već možemo mijenjati planove, vratiti se na stare staze ili možda ući u neki veći čamac s nekom novom posadom. I tada ćemo ponovno dati sve od sebe da budemo što brži i što bolji”, obećavaju sportaši.
Lončarići se trenutno nalaze na zimskim pripremama u talijanskom Kronplatzu. Vesla su zamijenili skijama kojima dnevno ”pretrče” i više od 45 kilometara. U pitanju je, objašnjavaju, nordijsko skijanje (trčanje) koje se pokazalo odličnim dijelom priprema veslača u zimskom razdoblju tijekom kojega se ne može veslati u čamcima.
”Trener Urlić izradio je plan po kojemu tempiramo formu za kraj srpnja i Pariz, a čekaju nas još stotine kilometara u čamcu, razna testiranja i natjecanja, mnoštvo trčanja i treninga u teretanama i na biciklima te dizanje utega”, najavljuju Lončarići.
Kada ste veslači u Hrvatskoj, njihov je odgovor na pitanje o sportskim uzorima vrlo logičan – to su Damir Martin i spomenuti Sinkovići s kojima ih često uspoređuju. Toliko dugo trajati i biti tako izvrstan sportaš, zaista se, misle, rijetko viđa. S njima, naime, imaju privilegiju i surađivati, družiti se i veslati, a smatraju kako bi vjerojatno i češće bili u istim čamcima i većim posadama da nije prisutna toliko velika razlika u godinama među njima te da trenutno nemaju različite puteve.
FOTO: Patrik Lončarić/Privatna arhiva
Slobodno pak vrijeme Lončarići, govore kroz smijeh, smatraju ‘misaonim pojmom’. Nakon dva treninga, predavanja i učenja, ostaje vrlo malo prostora za odlazak na kavu s društvom. Tu je i dosta sportskih manifestacija na kojima sudjeluju kako bi promovirali sport i zdrav način života. Moraju ‘rudarski’ raditi i na vlastitoj promociji te surađivati s potencijalnim sponzorima, za što je također potrebno mnogo vremena.
”U konačnici, nešto malo vremena ostaje za ‘influencerske’ aktivnosti, PlayStation ili djevojke. Ne zaboravite kako živimo sami u Zagrebu te uglavnom u jurnjavi održavamo stan i auto koje dijelimo, idemo u nabavku i svađamo se oko dosadnih kućanskih poslova”, smiju se sportaši.
Poslije Olimpijskih igara slijede im – Olimpijske igre. To je, kažu, njihov jednostavan četverogodišnji plan i nadaju se da će ih nanizati nekoliko. Također, trudit će se trajati što duže, a ako ne bude bilo ozljeda ili nekih drugih problema, možda dostignu Sinkoviće ili Damira Martina. Svakako namjeravaju što prije završiti fakultet, a do kraja sportske karijere imaju još dovoljno vremena za razmišljanja i planiranja. Sada su im u prvom planu samo kratkoročni ciljevi usmjereni prema tome kako biti što bolji do Pariza i u Parizu.
”Nismo samo mi primjer koji pokazuje da se može uspjeti u veslanju u Hrvatskoj. Osijek je predivan sportski grad koji je oduvijek bio inkubator za vrhunske sportske uspjehe. Ako govorimo samo o veslanju, svakako je najveći veslački uspjeh ostvario David Šain sa srebrnom olimpijskom medaljom iz Londona 2012. godine. Osim njega, iz Osijeka su potekla još četiri veslačka olimpijca – Darko Zibar, Ninoslav Saraga, Ivan Jukić i Mario Vekić. Mi ćemo biti šesti i sedmi osječki veslač na Olimpijskim igrama. Ipak, nije uvijek važna adresa na kojoj se trenira, nego to kako se čovjek osjeća”, zaključuju Lončarići.
Ova braća predstavljaju ponos grada Osijeka na nadolazećim Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu. Njihova predanost veslanju od najranije dobi rezultirala je brojnim nagradama i uspjesima, a njihova priča o ljubavi prema sportu, upornosti i odlučnosti inspirativna je, vjerujemo, svim mladim sportašima.
Unatoč izazovima i promjenama tijekom karijere, Lončarići su uspjeli ostvariti san o sudjelovanju na Olimpijadi, predstavljajući svoj grad i Hrvatsku na najvećoj sportskoj pozornici. Sretno vam bilo i donesite nam kući zlatne medalje!